"American Fiction": Film koji na elegantan i snažan način prokazuje zupčanike moderne komodifikacije, bez pretencioznosti, i zaslužuje Oscara više nego Nolanov "Oppenheimer"

O Barbenheimer fenomenu već smo pisali ranije, ova dva filma najviše su se spominjala u utrci za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolji film godine. U konačnici, bez skoro ikakovg iznenađenja nagradu odnosi "Oppenheimer" poznatog redatelja Christophera Nolana. Dakako, Nolan danas uživa status nedodirljivog redatelja koji sve što dotakne pretvara u zlato. Zapravo toliko je hvaljen da kritika istog se može doimati kao egoistična žudnja za skretanjem pažnje. Ipak, moram reći da mi njegovi filmovi često kotiraju vrlo visoko na ljestvici pretencioznog filma. Njegov "Interstellar" nikad ne bi stavio uz bok jednoj "2001: Odiseja u svemiru", "Alienu" (naročito prvom nastavku), "Solarisu" ili čak često preskočeni "Moon" iz 2009. (kojeg je režirao Duncan Jones, sin Davida Bowiea).

Pretenciozan mi je bio i njegov "Inception" iz 2010. Hvaljena trilogija o Batmanu me isto nije privukla, a "Memento" (iz 2000. godine) imam osjećaj da mi je bio zabavan tada, ali nedavno gledanje je i njega stavilo u pretencioznu kategoriju.

Svjestan sam do koje mjere je to nepopularno razmišljanje, ali nije jedino. Isto, još i kudikamo izraženije, imam i prema Wesu Andersonu.

Možda mi mnogi neće vjerovati, ali unatoč svemu tome pristupio sam "Oppenheimeru" bez bremena osobnog neuživanja u djelima Christophera Nolana. Intrigirao me način na koji će obraditi poznatu priču o "ocu atomske bombe". Film nije loš, svakako je iznad prethodno spomenutog opusa. Ali kao da redatelj ima strah da publika nije u stanju ostati budna kroz 3 sata filma pa se ubacuju skoro pa fiktivne scene - recimo ona gdje Niels Bohr umalo pojede jabuku s cijanidom. To se gotovo sigurno u stvarnosti nije dogodilo. Slično kao i scene s Albertom Einsteinom. Točno je da su se Oppenheimer i Einstein poznavali, no nema nikakvih dokaza da su vodili razgovore na koje se u filmu prigodno "filmski" referira.

Dobro, na ljestvici adaptacije povijesnih priča ovaj film svakako je bolji od recimo "Napoleona" u izvedbi Ridleya Scotta, čovjeka koji je stvorio ranije spomenutog "Aliena" i kultni "Blade Runner", no očito mu ponestaje osjećaja za kvalitetu.

Je li "Oppenheimer" film koji se isplati pogledati? Da, zašto ne, ali po meni nije ni blizu razvikanom statusu koji mu je dodijeljen i prije no što je uopće završen. Je li "Oppenheimer" film godine? Po meni nije. S popisa kandidata za Oscara u kategoriji film godine mogu izdvojiti čak 3 (a još nisam pogledao sve kandidate) za koje smatram da su kvalitetniji filmovi. To su izuzetni "Poor Things" od Yorgosa Lanthimosa, čovjeka koji nam je 2015. donio film "Lobster", jedan od onih koji se nikad ne zaboravlja. Za glavnu ulogu u "Poor Things" Emma Stone dobila je Oscara za najbolju glumicu, apsolutno zasluženo. Drugi film je "Past Lives" južnokorejske redateljice Celine Song. Malo je filmova s ljubavnom tematikom koji mogu biti toliko univerzalno prepoznatljivi, ali ovaj svakako jest. "Što bi bilo kad bi bilo?", pitao se svatko tko je ikad volio, a ovaj film tu priču predstavlja na savršen način upotpunjujući je čak i sa sudarom kultura.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.