Od velike ideje Katarine Velike, kozmopolitskog centra bez konkurencije u cijeloj Europi, do današnjih strepnji: Ovo je priča o Odesi

Jedan od ukrajinskih gradova koji je do sad uvelike bio pošteđen ratnih razaranja (ne u potpunosti) je treći grad po veličini, Odesa. No, sudbina Odese je neizvjesna, zapravo uvelike je vezana uz aktualne borbe na istoku Ukrajine. Ako ruska vojska tamo "zapne", Odesa će možda biti pošteđena. Ako pak ruske snage zauzmu cijeli Donbas i krenu dalje, onda to "dalje" vrlo vjerojatno vodi prema Odesi, odnosno kroz nju. Naime, pojedini ruski vojni dužnosnici već su najavili kako im je jedan od ciljeva probiti put od Krima do Pridnjestrovlja (odcijepljene regije u Moldaviji o kojoj smo nedavno pisali ). Ovo je stoga trenutak da se pobliže osvrnemo na sam grad Odesu, grad koji bi - u najgorem slučaju – mogao završiti kao Mariupolj...

U antici na prostoru Odese postojalo je grčko naselje. Kasnije su se tamo naselili Tatari. Kad se pojavila velika Kneževina Litva ovaj cijeli prostor je došao pod njihovu kontrolu da bi kasnije – točnije 1529. godine – prostor bio zauzet od strane Otomanskog carstva te će biti pod njihovom kontrolom sve do poraza u Rusko-turskom ratu 1792. godine.

Dvije godine kasnije ruska carica Katarina Velika utemeljila je sam grad Odesu. Na mjestu gdje je osnovala novi grad nalazila se velika otomanska tvrđava Khadzhibei. No, grad je trebalo i "stvoriti" u pravom smislu, dovesti ljude u njega. S tim ciljem je moćna ruska carica naredila da se pošalju proglasi diljem Europe kako bi se ovdje doveli migranti, odnosno prvi stanovnici novog grada. Carica je pritom ponudila poprilično dobre uvjete – zemlju, izuzeće od poreza, vjersku slobodu za sve stanovnike...

I tako je Odesa prvih nekoliko desetljeća, do 1859. godine, egzistirala kao "porto franco" (slobodna luka), a činjenica da je bila izuzeta od poreza postala je privlačna brojnim bogatim strancima trgovcima i izvoznicima diljem Europe. U par desetljeća grad je već poprilično nabujao te se pretvorio u važan trgovinski centar, ali i točku iz koje se iz Ruskog carstva izvozilo žito.

Odesa 1859.

Upravo kako je carica i zamislila, Odesa je postao multinacionalni grad, multilingvalni, multietnički... to se najbolje moglo vidjeti u njegovim brojnim kafićima iz kojih su dopirali razni jezici, razna lica, ali ujedinjeni u stvaranju i uzdizanju svog grada koji ih i same velikodušno uzdiže.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.