Isto kao što je klasičnu tragediju stvorio Corneille, tako je klasična komedija u potpunosti tvorevina Jean-Baptiste Poquelina, poznatijeg pod pseudonimom Molière.
Moliere je bio jedan od najdubljih, najvećih filozofa među piscima XVII stoljeća koji je težio da kroz odraz svojih komedija dokaže ispravnost svojih humanističkih pogleda. Duboka Molierova istinitost i objektivnost davale su njegovoj kritici oštrinu i uvjerljivost.
Mnogi veliki francuski pisci toga doba pokušali su ogledati se u oblasti komedije, međutim jedino je Moliere uspio stvoriti istinsku pravu komediju koja je prštala humorom, a istovremeno bila odraz najimpresivnijih ideja njegove epohe.
Molierov interes za kazalište potječe od malih nogu.Ne obazirući se na tada rasprostranjene predrasude protiv glumačkog poziva, Molier je odlučio slijediti svoj san iz djetinjstva. Usprkos završetku prestižnog Clermontskog collegea i uspješno položenog advokatskog ispita na Orleanskom sveučilištu, odlučio je napustiti advokatsku karijeru koja ga je privlačila isto toliko kao i očev zanat dvorskog tapetara.
1643. godine osnovao je kazališnu družinu koja je dobila zvučan naziv "Slavno kazalište" ( Illustre - Theatre) koja je potrajala životareći skoro dvije godine uz velike materijalne teškoće, sve do jeseni 1645. kada je "Slavno kazalište" prestalo postojati.
Sam Moliere pridružio se grupi putujućih komedijaša s kojom je ostao trinaest godina i izučio surovu školu lutalačkog života. Na svojim lutanjima stekao je izvanredan uvid u način života provincijskih gradova Francuske u vrijeme građanskog rata (Fronde) za maloljetnog Luja XIV.
Poznavanje narodnog života kasnije se ogleda u njegovim komedijama, ali i hladna ravnodušnost provincijskog gledatelja, kao i nemilosrdna konkurencija glumačkih trupa, koju je iskusio tijekom života putujućeg glumca.
Moliere se u tim teškim uvjetima, umjesto tragičnom, okrenuo komičnom te stvorio novi vid glume koji je ravnao prema ukusu provincijskog gledatelja.
Da bi izvukao svoju trupu iz krize, sam se latio pera pišući niz komičnih komada na temu nasamarenih starih škrtaca, brbljivih i pedantnih doktora, sobarica slobodnog ponašanja, čiji je komičan efekt praćen lakrdijaškim ponašanjem glumaca na pozornici. Sva njegova komika nosila je narodni karakter kroz prikazivanje komičnih situacija i karakternih crta ljudi različitog imovinskog stanja i zanimanja, što je pripremilo mladog Moliera za njegovu kasniju djelatnost komediografa- satiričara u kojoj će stvoriti svoja najbolja djela.
Nakon ogromnog uspjeha "Vjetropira" i "Ljubavne razmirice", Moliere je počeo razmišljati o povratku u Pariz. Njegov dugodgodišnji rad okrunjen je uspjehom 24.listopada 1658. kada je njegova trupa nastupila pred dvorom.
Uspjehu predstave "Zaljubljeni doktor" svakako je pridonio sam Moliere koji je zasjao istovremeno i kao pisac i kao glumac u naslovnoj ulozi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
