Godinama već traje velika kriza na ljevici, što se vrlo jasno vidi i iz izbornih rezultata diljem Europe. Gotovo da nema zemlje gdje desnica nije snažno ojačala - i to desnica u pravom smislu te riječi, ne desni centar, ne neka "blaga desnica" koja je dugo vremena vladala u gabaritima konzervativne politike. Desnica koja jača ide na kompasu koliko god desno realno može u ovom trenutku. Staje taman pred linijom za koju zna da, za sad, još uvijek ne smije prijeći. Sve te "tvrde" desničarske stranke gradile su svoj uspon kroz sva raspoloživa sredstva, dobro se koristeći i navodnom preferencom za slobodu govora, gurajući okvir koliko se moglo ne bi li pritom dosegli nužan utjecaj kod biračkog tijela. U tom procesu se eksploatirao baš svaki društveni fenomen ili vanredna pojava.
Desnica je tako s iznimnom uspješnošću kapitalizirala na općem strahu od nedavne pandemije, a naročito obaveznog cijepljenja. Vlasti su im pritom dale, ponudile na pladnju, situaciju za skupljanje ogromnih bodova jer su znanstvenu metodu, koja kao takva mora uključivati i stručnu debatu, podredili radikalnoj ideji da bi narodi morali vjerovati u učinkovitost i bezopasnost medicinskih proizvoda američkih korporacija kojima je, čak po sili zakona, glavna i najveća obaveza zrgtanje profita.
Na toliko načina se tom krizom bez presedana moglo upravljati bolje, ali umjesto toga odluka je pala da se autoritarnim metodama suzbije sva rasprava o pravu na izbor i objektivnim procjenama, što su desničarski krugovi koristili od prvog dana, pripremajući se za to zapravo godinama pošto su na vrijeme i točno detektirali da se liberalni ustroj pretvara u tvrđavu koja će razočarati mase.
Neugodne istine su toliko prikladne za desničarsku eksploataciju da je jednostavno bilo nemoguće ne očekivati ovakav zaokret. Liberalna vlast nakrcala se toliko uskih i prigodnih agenda da ih je postalo nemoguće braniti, a desnica je tad samo trebala odraditi ono što uvijek radi najbolje - sijati strah i preuveličavati do maksimuma. Primjerice, kad je liberalna Europa širom otvorila vrata migrantskim radnicima pokušali su vrlo očito popunjavanje tržišta rada s jeftinijom radnom snagom prikazati kao kakav altruizam i brigu za ljude koji bježe iz ratnih zona - i to ratova koje je ta ista liberalna Europa apsolutno podržala i poticala, kao što je onaj u Siriji.
Desnica je tad prozvala laž i pojačala je svojom propagandom straha govoreći masama da je u tijeku plan "zamjene stanovništva" kroz depopulaciju. I tako imamo situaciju gdje se milijuni boje jer vrlo jasno vide da im se nešto podvaljuje, a jedini koji nešto govore o tome su desničari. Dakako, desnica isto ne govori istinu, ali njihova laž se naslanja na izvornu laž koja nije njihova stvarajući pritom i element šoka za već šokirane, a rezultat je ono čemu svjedočimo.
Ali kad govorimo o krizi na ljevici onda valja reći i to da je njen najveći problem taj što je dopustila da je se poistovjeti s oportunističkim liberalnim elitama. Jasno, desničarima se opet mora priznati da su odlično odradili posao neprestano liberalne vlasti nazivajući "ljevičarima". Na kraju su "ljevičari" postali i Joe Biden, Ursula von der Leyen, Charles Michel, Olaf Scholz, Donald Tusk... Naravno da to ne može biti dalje od istine, ali istinu je progutala politička propaganda.
Ljevica, da bi opstala, morala je učiniti puno više da se distancira od svog neugodnog brata blizanca, liberalizma, ali to se pokazalo kao nešto jako teško. Jer ovdje zapravo imamo, ako ćemo malo generalizirati, tri velika tabora - ljevičare, desničare i liberale. Od ta tri dva su striktno pro-kapitalističke opcije koje štuju tržišnu ekonomiju, ali razlikuju se samo po finesama, pristupima i po tome koje korporacije generalno preferiraju (recimo jedni će gurati zelenu ekonomiju, drugi fosilna goriva i sl). Nije teško pogoditi tko je tko. Klasična ljevica tu je treći tabor, ali ona je u jednom trenutku otkrila da su njeni postulati u 21. stoljeću postali teško održivi. Povrh toga sav novac koji se koristi danonoćno za propagandu skoro u potpunosti je u rukama prva dva tabora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
