12. siječnja biti će točno 2 godine od strašnog potresa koji je pogodio glavni grad Haitija, Port-au-Prince. U 3. najrazornijem potresu po broju žrtava u povijesti stradalo je oko 300,000 osoba, a preko 1 milijun ostali su bez krova nad glavom.
Grad je strašno razrušen, a zbog velikog broja mrtvih i opasnosti od zaraze mnogi su morali biti pokopani u masovnim grobnicama.
Nakon strašnih prizora koji su šokirali svijet, brojne države odlučile su ponuditi pomoć, uključujući i SAD.
Moglo bi se reći kako je ovo bila dobra prilika da se SAD iskupi za sve ono loše što je nanio ovoj maloj, ali ponosnoj, otočnoj državi. Naime, država Haiti je jedina bivša kolonija u kojoj su se robovi pobunili i u konačnici preuzeli vlast. Bilo je to početkom 19. stoljeća dok je zemljom gospodarila Francuska - točnije, Napoléon Bonaparte. U velikim borbama izginulo je oko 100,000 pobunjenih robova i oko 50,000 kolonizatora, ali pobjeda - povijesna i bez presedana pobjeda - je ipak izvojevana. Na Novu godinu 1.1.1804. bivši robovi, sada slobodni od tiranije, proglasili su svoju državu - ime su joj dali "Ayiti" što na autohtonom jeziku znači "dom".
Amerikanci su organizirali zemlju po svome - potpuno su preuredili obrazovni sustav, ekonomiju, a u glavnom gradu niknula je nova četvrt kojoj se lokalno stanovništvo nije smjelo ni približiti - "ulica milijunaša" zvali su je.
Nadalje, Amerikanci su povukli kopnenu granicu između Haitija i Dominikanske Republike, onako kako im je to odgovaralo - uzevši dobar dio zemlje od susjedne Dominikanske Republike. Taj potez koštat će Haićane tisuće života.
Jer, kada su se Amerikanci odlučili povući s Haitija (1934), s druge strane granice, diktator Dominikanske Republike Rafael Trujillo, naredio je vojsci da vrati teritorij. U samo 3 dana poubijano je gotovo 20,000 Haićana u tzv. "Parsley" masakru.
Amerikanci odlaze, kompanije su instalirane, a cijeli teritorij ostaje u kaosu, zvuči nevjerojatno poznato, zar ne?
Dobili su Haićani kasnije cijelu lepezu diktatora i političara koji su svi redom bili odani Washingtonu (u tu kolekciju zasad ulazi i aktualni predsjednik Michel Martelly).
Ništa SAD više ne može napraviti da se zaboravi brutalno otimanje slobode narodu Haitija. Zbog njihove okupacije i eksploatacije, Haiti je danas jedna od najsiromašnijih država na svijetu. Korupcija je ogromna, a najbogatiji sloj koji čini 1% populacije, u svom vlasništvu ima preko 50% zemlje.
Ekonomiju je možda i najviše razorila Clintonova administracija koja je i postavila tadašnjeg predsjednika Aristide-a, ali pod uvjetom da se drži svih načela slobodnog tržišta koja mu Washington odredi. U tom periodu, i ono malo što je narod imao, je izgubio.
Do koje mjere se Haiti ekonomski eksploatirao pokazuje i činjenica da se Bill Clinton nedavno javno ispričao zbog provođenja navedenih ekonomskih mjera.
U prvim danima, kada je pomoć bila najpotrebnija, Amerika je reagirala tako da je poslala čak 20,000 vojnika na Haiti. Humanitarne organizacije danima nisu mogle doći do unesrećenih. Američka vojska je blokirala zračne luke, a vojni brodovi opkolili su zemlju sa svih strana tako da pomoć nije mogla stići ni s morske strane.
Brojni novinari koji su snimali Haiti neposredno nakon potresa vratili su se za pola godine kako bi objavili reportažu o novom stanju - dočekao ih je šok. Novinarka CNN-a je zapisala "grad izgleda kao da je potres bio jučer".
Danas, 2 godine nakon, nije uklonjeno čak niti pola ruševina.
Organizirane su velike humanitarne akcije u kojima su prikupljene milijarde. Ne samo od država, stanovnici diljem svijeta donirali su koliko su mogli.
Jedan od najvećih prioriteta bio je izgradnja srušene infrastrukture.
Tim povodom osnovano je tijelo koje je imalo zadatak davati novac privatnim građevinskim kompanijama.
U igri je bio velik novac i lov na njega je počeo.
Očekivati kako će privatne kompanije imati za prioritet pomoći ljudima pokazalo se kao čista ludost.
Kompanije su doslovno razgrabile novac na sve moguće načine. Materijal se nabavljao i po 4 puta većoj cijeni, plaćala se mjesečna renta na stanove u visini od čak 7,000 $.
Bez ikakvog nadzora, novac se doslovno "pržio" kako stoji u detaljnom izvješću lista Miami Herald.
Menadžeri "humanitarnih" kompanija iznajmljivali su luksuzne automobile, imali su čak i po nekoliko privatnih vozača. Isplaćivale su se plaće u stotinama tisuća dolara - sve iz humanitarnih fondova.
Ima i apsurdnijih primjera - tako se primjerice utuklo milijune dolare na veliku reklamnu kampanju koja upozorava ljude da "peru ruku", dok u isto vrijeme nije ni bilo dostupne vode.
Građevinski projekti za koje se prognoziralo kako će biti kompletirani u roku 2 godine masovno stoje nedovršeni. Privatne građevinske kompanije spiskale su sav novac i sada se nadaju da će netko od negdje poslati još.
Stručnjaci upozoravaju kako će možda morati proći i desetljeća prije nego se Haiti obnovi.
Dok je svijetu odglumila velikog humanitarca, Amerika je zapravo okretala ogroman novac.
Ipak, nakon svih navedenih podataka - zaključak je još daleko mračniji. Prelijevanje novca predviđenog za humanitarne ciljeve u privatne džepove američkih kompanija tek je manji problem. Puno je veći problem taj što SAD sistematski želi zadržati Haiti u aktualnom stanju, stanju potpunog kaosa i bijede.
Kada je prošle godine vlada na Haitiju pokušala podići minimalnu plaću s 24 centi na 61 cent po satu - potez koji bi spasio brojne Haićane od ekstremnog siromaštva, Obamina administracija je odmah reagirala. Uslijedio je naputak u kojem stoji kako je takav porast minimalne plaće nedopustiv.
Vlada je morala popustiti i povećati minimalnu plaću za tek nominalnih 7 centi.
Na plan povećanja minimalne plaće radnika na Haitiju američka vlada je reagirala s razlogom - neke od najvećih američkih korporacija u gotovo robovlasničkim uvjetima proizvode svoju robu na Haitiju. Neke od njih su Hanes i Levi Strauss čija se odjeća šiva na Haitiju.
Haiti danas više nije samo kolonija, nego i strašan radni kamp kojim direktno upravlja kapitalni interes iz SAD-a. Cilj im nije obnoviti Haiti ili pomoći nastradalom narodu, cilj im je izvući zadnji atom njihove snage i cijelu državu imati kao izvor modernog roblja. Prisutnost američke vojske i UN trupa također nema za cilj štititi stanovništvo već korporativni interes od mogućeg ponavljanja 1808.
izvori/reference:
Haiti faces mix of problems 2 years after quake
http://www.cbc.ca/news/politics/story/2012/01/05/pol-haiti-two-years.html
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
