Krenuli smo u Novu 2013-u. Ako se osvrnemo na događanja u zemlji, regiji i svijetu sada već prošle 2012-te, u samom uvodu možemo konstatirati kako se ona neće pamtiti po previše dobrog. Štoviše, teško je izvući pozitivne događaje kada nas jedna tragedija poput sirijske i dalje gleda u lice. Nažalost, i na drugim frontovima izgubljene su mnoge bitke.
Somalizacija Libije: od rata do kontinuiranog kaosa
Godina je počela s gorkim okusom slomljene Libije gdje je saveznička agresija, barem u onoj punoj snazi, netom završila. Uskoro su i prestale stizati vijesti iz te zemlje. Za najveće medijske kuće Libija će nakon "uvođenja demokracije" prestati biti tema sve do ubojstva američkog ambasadora Chrisa Stevensa u Bengaziju. Čak i u vrijeme brutalnog napada na Bani Walid, medijska tišina biti će konzistentna. Tek povremene amaterske snimke apsolutne brutalnosti, poput odrubljivanja glava crnačkom stanovništvu, podsjetiti će nas da ono što je u Libiju "uvedeno" nikako nije demokracija, već kaos u kojem svi gube - izuzev međunarodnih naftnih giganata, dakako.
2012-a je netom završila, a Libija je i dalje u kaosu. Saif al-Islam Gaddafi uhićen je 19. studenog 2011. negdje na jugu zemlje i od tada se nalazi u zatvoru u Zintanu. Kroz cijelu 2012-u smo slušali od Međunarodnog suda u Haagu i od novih vlasti u Tripoliju kako bi mu suđenje trebalo početi "uskoro", no, to se još nije dogodilo što dodatno pojačava pitanje - što se zapravo zbiva u Libiji i tko Saifa drži u zatočeništvu?
Glasnogovornik vlade iz doba Muammara Gaddafija, Moussa Ibrahim, živ je i slobodan, tu informaciju tijekom ove godine smo ipak saznali putem njegove audio poruke za vrijeme opsade Bani Walida.
Najvažniji tekstovi u 2012:
- Libija, Benghazi - napadnut centar NTC-a (21.1.2012)
- Libija: UN, Amnesty International i Liječnici bez granica upozoravaju na stravična mučenja zatočenika (28.1.2012)
- Libijski pobunjenici drže crne afričke radnike u zoološkim kavezima i nad njima vrše ekstremnu torturu (2.3.2012)
- Libija u postratnom kaosu, ali izvoz nafte uskoro prelazi čak i predratne razine (22.3.2012)
- Libijski rat nikada nije završio: dokumentarni film o gradu Sirte i komentar novinarke Lizzie Phelan (21.5.2012)
- Libija: eksplozija bombe ispred američke diplomatske misije u Bengaziju (6.6.2012)
- Suđenje Saif al-Islam Gaddafiju počinje u rujnu: "ne bojim se smrti, ali suđenje u Libiji biti će obično ubojstvo" (23.8.2012)
- Nova rušenja u Libiji - Salafisti buldožerima na džamiju u centru Tripolija, bez ikakvog otpora policije (26.8.2012)
- Libija: u Benghaziju ubijen američki ambasador Christopher Stevens i 3 djelatnika američkog konzulata (12.11.2012)
- Bani Walid: priča o brutalnoj osveti i skrivanje masakra od svjetske javnosti (28.10.2012)
Sirijska kriza: uništavanje zemlje i infiltracija
Libijski militanti ne miruju, već su angažirani na novoj, daleko krvavijoj, fronti - Siriji, i upravo je Sirija centralna tema po kojoj ćemo zasigurno zauvijek pamtiti ovu tmurnu 2012-u godinu.
Naročito neugodno vrijeme za Siriju bio je početak godine jer u to vrijeme je propaganda bila toliko snažna da je bila prava hereza bilo što spomenuti protiv "sirijske revolucije", a oni koji su prvi ukazivali na činjenicu da ovdje nije riječ o narodnoj pobuni - kao što je bila u slučaju Egipta, Bahraina i drugdje - žestoko su kritizirani zbog navodne "podrške zlom diktatoru".
Ipak, kako je godina odmicala sve je postalo jasnije da "revoluciju" u Siriji ne provodi nikakav "pro-demokratski" narod, već najbrutalnije skupine predvođene međunarodnim terorističkim organizacijama kao što su Al-Nusra (povezana s Al-Qaidom) i druge.
Sirija nije postala samo sumrak međunarodnog zakona - gdje zemlje otvoreno i bez previše zadrške podupiru pobunjenike - već i sumrak razuma u novinarskom svijetu. Naime, znatan dio vijesti iz Sirije koje se objavljuju na stranicama najčitanijih medija potpisan je od strane misteriozne organizacije "Sirijski opservatorij za ljudska prava" (SOHR) koja djeluje iz Londona, a vode je dvoje ili troje ljudi. Njihove, često prigodno izmišljene, priče prenose svi - od Reutersa, BBC-a do regionalnih medija.
U vremenima konflikata propagande je uvijek bilo, ali ovaj trend kojem svjedočimo je zaista nezapamćen.
Možda ne bi trebali biti toliko iznenađeni, svijet se kontinuirano "smanjuje" - dominantna ideologija guta sve manje industrije i gomilaju se monopoli, ništa čudno da se isto događa i s medijima.
Unatoč nagomilanoj propagandi, Sirija i dalje stoji. Ranjena jest, ali i dalje postoji i sve dok je tako postoji i nada da će izbjeći ono najgore - katastrofalan slom i kaos koji danas vlada u Libiji, Afganistanu, Iraku, Somaliji, Jemenu...
Kada već govorimo o propagandi, treba se samo sjetiti koliko je puta trebao "pasti" Aleppo, Damask, Homs itd. Ništa se od toga nije ostvarilo i sirijski neprijatelji - koji se vole nazivati "Prijatelji Sirije" - to dobro znaju. Nažalost, nema naznake da bi "Prijatelji" mogli popustiti glede svog plana. Više država direktno krši međunarodne zakone uplitanjem u sirijski unutarnji konflikt, neke pobunjenike financiraju vojno, druge "samo" novcem - spomenimo ih još jednom: SAD, Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Turska, Katar i Saudijska Arabija - ovo je "udarna" osovina koja za cilj ima srušiti Siriju, naravno, uz iste u sjeni ih prate brojne manje i veće države koje su preslabe da bi se uopće moglo govoriti o njihovoj vanjskoj politici. Nažalost tu su i sve zemlje bivše SFRJ koje sramotno prate diktate velikih sila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
