Godina na izmaku bila je krvava za Bliski istok. Građanski ratovi u Siriji, Jemenu i Libiji, trajna borba protiv međunarodnog saveza terorista povezanih u tzv. Islamsku državu ili Daeš, kao i niz političkih potresa obilježili su 2015. U idućoj se godini očekuje barem malo primirivanja te scene, ali je pitanje koliko će Bliski istok u nekom srednjoročnom razdoblju doista biti sposoban održavati mir i stabilnost.
Prije svega, traži se konačno rješenje građanskog rata u Siriji. Protekla godina je bila obilježena žestokim ratnim djelovanjem u Siriji, na čijem su se terenu sukobljavale dvije međusobno suprotstavljene vizije bliskoistočnog poretka. Ulazak Rusije u ovaj sukob i to na strani svog saveznika, sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, je samo povećalo izglede da će morati doći do primirja, jer niti jedna strana nije sposobna pobijediti u ovom mukotrpnom ratu. Nakon mjeseci napredovanja kurdskih, pobunjeničkih,ali i terorističkih snaga protiv Damaska, ruska zračna snaga i iranska stručna pomoć na terenu dali su sirijskoj vlasti mogućnost preživljavanja.
Kako sirijski pobunjenici i svjetske sile vode pregovore o mogućem kraju ratnog djelovanja, glavna rasprava će se voditi oko buduće uloge Bašara al-Asada u zemlji. Regionalne sile poput Turske i Saudijske Arabije dugo su inzistirale na odlasku Asada s vlasti, nasuprot Moskve i Teherana koji žele zadržati svog tradicionalnog saveznika. Neke druge sile, kao što su Sjedinjene američke države, posljednjih mjeseci daju pomirljiv ton što se tiče Asada. Washington se slaže da bi Sirija mogla bolje djelovati bez svog trenutačnog predsjednika, ali se isto tako boje što bi nastalo od sirijske države ako se krene prema potpunom rušenju trenutačnog državnog poretka, čije jamstvo postojanja daje samo Asad.
U trenutku kada i Pakistan mijenja svoju odluku u potpori Saudijskoj Arabiji, čini se da islamistička struja jenjava. Sirija bi pobjedom pobunjenika dobila islamističku vlast poput one u Turskoj, i stoga Ankara inzistira na micanju Asada. Saudijci su također snažno skloni toj ideji. Mnogi pobunjenici su i dalje protiv bilo kakvih pregovora s Asadom. Iduća godina će pokazati da li se može doći do kompromisa u tom pitanju.
Druga tema o kojoj će biti mnogo priče u 2016. jest Palestina i mogućnost nove intifade. Ova je tema dugo vremena bila izvan naslovnica u regiji, što je i razumljivo s obzirom na dugotrajnost izraelsko-palestinskog sukoba, te ratnog djelovanja u mnogim zemljama. Sukob dviju strana je potiho postao jači i intenzivniji. Nezadovoljstvo s navodnim promjenama u upravljanju muslimanskim svetištem Haram al-Šarif izazvalo je nasilne ustanke ove jeseni, što je vodilo u niz smrtonosnih samoubilačkih napada protiv izraelskih građana i vojnika. Prema starom receptu, izraelska je vojska odgovorila nasiljem.
Trenutačni ustanak smatra se organskim odgovorom kojeg čine većinom mladi, obrazovani i frustrirani Palestinci. Palestinska samouprava očito postaje sve manje povezana sa zajednicom i njezin pokušaj da obuzda nenajavljeni i spontani pokret ili da ga proglasi svojim, naišlo je na protivljenje Palestinaca. Stara garda u Ramali je sada zabrinuta da ovaj mladi pokret ne bude okrenut samo protiv Izraelaca, nego i da bi se mogla palestinska vlast naći u podjednakoj opasnosti.
U razdoblju od 18 mjeseci Islamska republika Iran će provesti tri ključna izborna procesa koji će naširoko utjecati na politiku na Bliskom istoku, kao i dugoročan smjer političkog razvoja u samoj zemlji. U jedinoj zemlji izuzev Turske i Izraela gdje izborni pobjednik nije unaprijed poznat, u veljači se održavaju parlamentarni izbori, na kojima će se sukobiti suprotstavljene političke frakcije iznimno složene iranske političke scene. Osim toga se bira članstvo utjecajnog Vijeća stručnjaka, koje nadgleda rad Vrhovnog vođe, a koje je važan glas u iranskoj svakodnevnoj politici. Ovdje se očekuje značajni sraz između umjerenog Hašemi Rafsandžanija i konzervativnog Nateg Nurija.
Pragmatičan predsjednik Hasan Rohani i dalje je vrlo popularan političar u zemlji, što mu daje olakšice s obzirom da će u zimu 2017. doći i do predsjedničkih izbora. Rohanijevo nadanje u drugi mandat ovisi o količini pritiska naroda koji traži da Rohani ispuni svoja obećanja oko potrebnih ekonomskih reformi nakon što se međunarodne sankcije protiv Irana skinu rano iduće godine. Kroz 2016-tu Iran će morati pokazati da li je sposoban održati svoja velika očekivanja gospodarske i diplomatske sile na Bliskom istoku. Rohani je u velikoj potrebi političke pobjede, posebice zbog toga što skidanje sankcija neće izravno voditi ekonomskom blagostanju u prvoj godini.
Cijene nafte padaju nisko i očekuje se da će iduće godine dosegnuti povijesno niske razine, zajedno s padom cijena prirodnog plina. Pad cijena energenata imat će značajan utjecaj na socioekonomske pokazatelje posebice arapskih zemalja. Na Arabijskom poluotoku to bi moglo dovesti i do rušenja financijskog sustava vlada koje ponajvećma ovise upravo o izvozu fosilnog goriva. Druge zemlje, poput Irana, imat će priliku da iskoriste svoje bogate zalihe, ali neće dobiti onoliko profita koliko su se nadali. Iranci su stoga napore uložili prema diverzifikaciji svog gospodarstva, dok su arabijske zemlje stagnirale i pale u strah od budućnosti.
U 2016-oj očekuje se konačan krah Muslimanskog bratstva kao političke sile. Ova transnacionalna islamistička politička organizacija je sada zabranjena u gotovo svim zemljama regije, osim u Turskoj (gdje vlada putem AKP-a) i Jordana. Međutim, i u Jordanu, gdje Muslimansko bratstvo ima prisustvo još od 1945., organizacija je u opasnosti zbog međusobnih fragmentacija i unutarorganizacijskih borbi, a jordanski dvor je lukavo iskoristio te napetosti da iskoristi etničke i plemenske razlike unutar organizacije i dodatno izazove rušenje kohezivnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
