Situacija u Ukrajini poprilično se zakomplicirala zadnjih dana. Nekoliko važnih trendova treba već u početku istaknuti. Kao prvo, argumentima lako dokazivo licemjerje Zapada, naročito Europske Unije - predsjednik Viktor Janukovič ovih dana postaje glavna meta medijske propagande te ga se pokušava prikazati diktatorom.
Daleko od toga da je Janukovič neki veliki pozitivac - nakon što je, mora se naglasiti, legitimnim putem, osvojio vlast 2010., najavio je veliku borbu protiv korupcije. No, barem mi koji živimo u Hrvatskoj dobro znamo što se često krije iza pompoznih najava o borbi protiv korupcije. Izgleda kako je slična situacija i u Ukrajini - Janukovičevi prijatelji i članovi obitelji postali su izuzetno bogati i utjecajni, operiraju cijelom mrežom profitabilnih kompanija, dok je njegova kupnja luksuzne rezidencije svakako pokazatelj i njegovog karaktera u zemlji koja grca u siromaštvu unatoč ogromnim prirodnim resursima.
No, u jesen 2010. svega nekoliko mjeseci nakon što je pobijedio na izborima - koji su ovog puta međunarodno priznati, za razliku od onih 2004. kada ga se optuživalo da su izbori namješteni te nakon što je na valu tih optužbi buknula pro-zapadna "Narančasta Revolucija" - Janukovič je bio uvaženi gost u Berlinu, Bruxellesu i drugim EU centrima. Timošenko je poražena na izborima, no tada je još bila na slobodi. Dočekali su ga jako prijateljski, kao i tih godina Bashara al-Assada u Parizu. Za Zapadnu Europu Janukovič je tada bio čovjek koji će uvesti uvijek poželjne "reforme" i otvoriti širom vrata zemlje stranim investitorima.
Ništa se loše u to vrijeme o ukrajinskom predsjedniku nije pisalo na Zapadu, a njegov najstariji sin, Aleksandar Janukovič, tada se već izdigao kao jedan od najvećih "biznismena" u ukrajini - po zanimanju zubar, počeo je graditi uredske zgrade i hotele u istočnom ukrajinskom gradu Donjecku.
Zašto je Europa šutila o ovom očitom nepotizmu i korupciji? Zato jer je Viktor Janukovič, za vrijeme prvog sastanka s liderima EU u Bruxellesu, posebno naglašavao kako će Ukrajina i dalje ostati članica NATO-ovog partnerskog programa. Nije obećao učlanjenje, ali je istaknuo kako je partnerstvo s NATO-om važno za Ukrajinu. "Ukrajina ne može živjeti bez ovog partnerstva, jer Ukrajina je velika zemlja", rekao je još u svibnju 2010. To je bilo dovoljno, Janukovič je službeno zagovarao "neutralnu Ukrajinu", ali nije skrivao želju za sve jačim odnosima sa Zapadom.
3. lipnja 2010. ukrajinski parlament je odbacio pristupanje Ukrajine bilo kojem vojnom savezu, ali je suradnja s NATO-om dozvoljena. Dan nakon Janukovič je rekao kako se protivi priznavanju Abhazije, Južne Osetije i Kosova naglasivši kako se radi o kršenju međunarodnog zakona. Još jedan pokazatelj da je Janukovič ozbiljno zagovarao neutralnost kada je riječ o vanjskoj politici.
No, sve veće približavanje Bruxellesu nimalo se nije dopalo Moskvi. Prema pisanju lista The Economist, "Moskva ga je smatrala izdajnikom", što je posve drugačiji stav od 2004. kada su ga otvoreno podržavali. Tek krajem 2011. je Janukovič počeo kalkulirati neke nove zamisli, očito s idejom da zacementira svoju vlast. Glavna opozicija mu je i dalje bila Julija Timošenko, mada je ona do sada već poprilično izgubila potporu zbog činjenice da je i sama korumpirana kao i "narančasta" vlast koju je predvodila. Te činjenice Janukovič koristi i Timošenko završava iza rešetaka. Tu zapravo kreće glavni raskol između Janukoviča i Zapada.
Logično, ne zato što Zapad tako voli Timošenko, nema tu nikakve ljubavi, već zato što žele imati kontrolu nad ukrajinskom politikom na način da balansiraju između vlasti i opozicije. Eliminacija Timošenko s političke scene ruši taj plan i ostavlja Janukoviča samog, koji bi se s vremenom mogao okrenuti prema Rusiji - kao što i znamo, upravo to se i dogodilo krajem prošle godine kada je Janukovič doslovno u zadnji trenutak odbio potpisati EU trgovinski pakt te najavio kako će se Ukrajina ekonomski okrenuti Rusiji.
To je bio uvod u ukrajinsku krizu - sada Bruxelles smatra Janukoviča "izdajnikom", a optužuje se i Rusija, tvrdi se kako je Moskva "prislila" Janukoviča da promjeni stav. To nije baš točno, u neku ruku jeste, ali tu se nije radilo o "prisili" već o logičnom potezu Rusije - iz Moksve su poručili kako nemaju problema s time da Ukrajina uđe u EU trgovinski pakt, no u tom slučaju oni će prekinuti povlaštenu trgovinu s Ukrajinom jer - još jednom, logično - moraju čuvati svoje tržište od ukrajinske granice, tj. od EU robe koja bi prema postojećim rusko-ukrajinskim paktovima ulazila slobodno u Rusiju.
Janukovič je stavio stvari na papir i shvatio kako je Ukrajina ekonomski gotova ako se potpiše EU pakt. Budimo posve jasni - ovdje je riječ isključivo o ekonomiji koja je prerasla političke tendencije. Europa je mogla "zadržati" Janukoviča korektnijom ponudom, većim izdvajanjem novca za Ukrajinu kojim bi se sanirao prekid trgovinsko beneficiranih odnosa s Rusijom. No, Zapad ne mari nimalo za to što će ukrajinski narod naglo propasti na dno iznad kojeg se već i nalaze. Ponuda je loša, ide gotovo isključivo u korist zapadne financijske oligarhije (EU, SAD, Trojka).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
