Europska politička scena postaje sve zanimljivija, a aktualna situacija oko Ukrajine i Krima idealan je primjer koji otkriva brojna politički oprečna stajališta.
Europski mainstream, možemo ga nazvati "liberalni establišment", gotovo je potpuno ujedinjen u osuđivanju isključivo Rusije za krizu u Ukrajini, dok se pripajanje Krima Ruskoj Federaciji naziva aneksijom i kršenjem međunarodnih prava.
Isti vladajući politički mainstream ima gotovo i potpunu dominaciju nad medijskom sferom te preko nje projicira svoje stavove. Ako bismo generalni stav Europe promatrali samo iz tog kuta, onda bismo mogli zaključiti kako je Europa zaista jednoglasna, kako nastupa prema ovoj situaciji bez imalo "talasanja".
Dakako, šira slika daleko je kompleksnija. Ono što danas još uvijek čini vladajući establišment, moglo bi već sutra izgledati daleko drugačije. Kriza u Europi, koja nije samo financijska, već i politička, omogućila je brojnim "anti-mainstream" političkim pokretima da ne samo stasaju, već da i postanu ozbiljni kandidati za preuzimanje vlasti.
Godinama je liberalna elita Europe (pod "liberalna" ne mislimo nužno na svjetonazorske stavove, već na one prema ekonomiji, točnije slobodnom tržištu, i socijalnim pitanjima) uspijevala prodavati mantru koja se može usko vezati uz onu Fukuyaminu o "kraju povijesti" - ta mantra je tvrdila kako su desnica i ljevica termini koji više ne znače ništa, političke ideje koje su prestale bivati bitne.
Naravno, iz njihove perspektive to bi bilo nešto savršeno, slobodno-tržišna utopija koju više ne bi smetala nikakve političke debate. Nažalost po njih, to uopće nije točno. Ljevica i desnica ne mogu biti izbrisane iz političkog kompasa, kao što ni iz geopolitičkog ne mogu biti izbrisani Zapad i Istok.
Vratimo se po tom geopolitičkom pitanju samo 10 godina unatrag. Pamtimo li centralni diskurs koji je tada apsolutno dominirao? Globalizacija, "globalno selo" - potpuna dominacija jedne "pro-tržišne" ideologije (da ne bi bilo zabune, sav Zapad i Istok je danas "tržišno" orijentiran, ali kada govorimo o dominaciji "pro-tržišne" ideologije onda zapravo mislimo na doktrinu koja je gotovo post-politička, u kojoj tržište - u slobodnom prijevodu: transnacionalne korporacije - preuzima vodeću riječ). I što imamo 10 godina nakon? Imamo uvod u novi Hladni rat. To nam pokazuje koliko su kronično, naivno i fundamentalno bili u krivu oni koji su prognozirali (ili zagovarali) kraj povijesti, trijumf globalizacije u svim aspektima itd.
Istu stvar danas imamo i kada je riječ o našem Starom kontinentu. Liberalni mainstream establišment, drugim riječima dominirajuća politika lijevog i desnog centra koja se razlikuje samo u finesama i imenima, možda je mislio da će živjeti i vladati vječno.
Nažalost ili na sreću, ovisi koga se pita, europska politika mogla bi uskoro postati jako zanimljiva (a i to je termin koji može označavati svašta). Hoće li to donijeti stanovnicima Europe oporavak ili još turbulentija vremena, tek ćemo vidjeti, no jedna stvar je sigurna - Europljani će se uskoro svjesno upustiti u taj rizik. Predstojeći europski izbori pokazati će i u kolikoj mjeri.
Na prostoru cijele Europe dolazi do revitalizacije desnice i ljevice. Ne nužno ultra-desnice (mada postoji izuzeci kao Zlatna Zora u Grčkoj) i ultra-ljevice. Koliko se fašizma kod desnice ili revolucionarnog komunizma kod ljevice točno nalazi "ispod haube", to je već predmet šire debate. Ortodoksna radikalna ljevica neće se adekvatno snaći u ovoj gužvi, no demokratski socijalizam je spreman na povratak u Europi (za mainstream liberale ovo je itekako "radikalan" pravac).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
