Daljnja suradnja između Sjedinjenih Američkih Država i Irana u borbi protiv terorizma u regiji može biti moguća jedino ako SAD ispuni sve svoje obveze iz iranskog nuklearnog dogovora i podigne sve sankcije protiv Irana, izjavio je predstojnik ureda iranskog predsjednika Mohamad Nahavandian novinarima u New Yorku tijekom održavanja Opće skupštine UN-a. Iranci smatraju da nuklearni dogovor nije samo sporazum kojim se dokidaju nepravedne sankcije, nego i ispit o tome da li je moguće ostvariti neku razinu povjerenja između dviju strana. Isto pitanje postavio je i Vrhovni vođa Islamske revolucije ajatolah Ali Hamenei.
Nahavandian dobro poznaje SAD, jer se tamo obrazovao na polju ekonomije, a kasnije je služio kao predsjednik iranske Komore za trgovinu, industriju i rudarstvo, kao zamjenik iranskog Vrhovnog nacionalno-sigurnosnog vijeća pod Alijem Laridžanijem i kao zamjenik ministra trgovine. Potom ga je Hasan Rohani uzeo u svoj ured, kao još jednog političara obrazovanog na Zapadu koji se vratio u Iran da služi svojoj državi.
Američki ministar vanjskih poslova John Kerry susreo se sa svojim iranskim kolegom Mohamadom Džavadom Zarifom 26. rujna u New Yorku, te je potvrdio da SAD žele razgovarati s Iranom o Siriji. Nakon sastanka sa Zarifom, Kerry je iznenađujuće izjavio da u ovom tjednu vidi veliku mogućnost da mnoge zemlje imaju važnu ulogu u pokušaju rješavanja nekih od najtežih pitanja na Bliskom istoku. Kerry je naglasio da se mir mora postići i da se mora utabati put naprijed u Siriji i Jemenu. Ovo je očekivani zaokret u američkoj politici, nakon što su brojni Demokrati u Kongresu shvatili da im je Bašar al-Asad manje zlo i da mogu prihvatiti da Asad bude dio rješenja, čak i uz pomoć Irana, a možda i Rusije.
Da je Iran spreman pomoći, to je poznato već iz prošlosti. Iranci su dali ključne obavještajne podatke prije američkog napada na Afganistan, te su pomogli u postavljanju nove afganistanske vlade. Potom su sudjelovali sa svojim utjecajem među iračkim šijitima u rušenju Sadama Huseina. U oba slučaja Amerika i Zapad izdali su Teheran i okrenuli se protiv njega. Iranci to dobro pamte i neće ulaziti opet u djelovanja koja će pomoći Zapadu a umanjiti iransku moć i dovesti zemlju u blokadu. Zbog toga Iran naglašava da se prvo moraju maknuti sankcije, a tek potom će se raspravljati o suradnji. Dobra volja prije svega.
Nahavandian je napomenuo da će iransko vodstvo pažljivo promatrati prvu fazu implementacije dogovora kako bi obje strane u potpunosti ispunile svoje odgovornosti. Iskaz poštenja za iranski narod je podizanje sankcija i Iran neće pokretati nikakvu drugu suradnju dok se to ne ispuni. Nahavandian je potvrdio da postoje zajednički interesi u regiji, te naglasio da je pozicija Islamske republike uvijek bila borba protiv terorizma, koja bi morala i ostati prioritet među regionalnim temama.
Iranci su pratili danima američku debatu o iranskom nuklearnom dogovoru i utjecaju na američku predsjedničku kampanju sa zebnjom. Prijetnje nekih republikanskih predsjedničkih kandidata uključivale su i ukidanje sporazuma s Iranom, što je skupa posljedica ne samo za Iran nego i za SAD. Predsjednička kampanja i olake izjave zvuče kao šale, a u međunarodnim odnosima teško da postoje vicevi. Ako postoji sporazum između dviju nacija, onda je krajnje neozbiljno ukidati sporazum nakon promjene vlasti. Čim se to dogodi, demokracija je na teškom ispitu.
Republikanci su vrlo uzrujani jer nisu uspjeli srušiti nuklearni sporazum u Kongresu. Predstavnički dom je sada nova zona borbe. Američki zakonodavci žele zabraniti podizanje sankcija sve dok Teheran ne plati 43,5 milijardi dolara odštete obiteljima žrtava terorističkih napada, kako su to najavili kalifornijski republikanac Kevin McCarthy, inače vođa parlamentarne većine, i Pat Meehan, autor prijedloga zakona. Taj prijedlog zakona govori o opasnosti jednokratnog povrata 150 milijardi dolara zamrznutih sredstava u Iran, od čega će debeli dio završiti u džepovima iranske Revolucionarne garde. Američki republikanci smatraju da je ova vojna formacija zajedno s brigadom Kuds odgovorna za financiranje najnasilnijih terorističkih skupina, te da su stotine Amerikanaca njihove žrtve. Navode se bombaški napadi u Bejrutu i Hobaru, ali nevjerojatno i napad 11. rujna.
Ako bi takav zakon bio izglasan, on bi jasno rušio sve uvjete proistekle iz dogovora s Iranom. To glasanje je dokaz da su Republikanci zadržali svoj proizraelski i anti-iranski strateški cilj. Naime, nakon što je predsjednik Zastupničkog doma, republikanac iz Ohia John Boehner, krajem listopada prošle godine otišao iz Kongresa, bio je to udarac za proizraelski lobi jer je Boehner osobni prijatelj Benjamina Netanyahua. Međutim, proizraelske snage i dalje su jake u Republikanskoj stranci, koja se priprema za preslagivanje mjesta u zakonodavnoj skupštini, u čemu veliku ulogu ima i vodstvo izraelskog lobija i njezin predstavnika Peter Roskam.
Iranski tvrdokorniji političari imaju drugi strah. Oni koji se bore protiv dogovora smatraju da su unutarstranačke borbe u Republikanskoj stranci toliko velike da bi mogle ponovno dovesti Demokratsku većinu u Kongres i možda čak dobiti nastavak predsjedništva. Poseban odbor za nadgledanje Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana našao se u središtu skorih parlamentarnih izbora u Iranu u veljači iduće godine. Na čelu tog odbora stoji Said Džalili, konzervativac koji je bio Rohanijev protukandidat na predsjedničkim izborima 2013., koji smatra da dogovor krši stotinu iranskih pravica. Međutim, prisutnost bivšeg pregovaračkog tima, kojemu je predsjedao Džalili, ne mora biti loš znak.
Unatoč oštrom rječniku, prisutnost Džalilija i bivših pregovarača cilja pokazivanju javnosti da su i oni bili uključeni u uspjeh dogovora, te da je taj uspjeh zapravo lanac uspješne suradnje svih strana u iranskoj politici. Time se oni koji nisu bili ni blizu uspješnog razgovora pokušavaju vratiti na nacionalnu političku scenu i nastoje da se zaboravi kako je 2013. Džalili trebao završiti pregovore u Kazahstanu koji nisu urodili plodom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
