Godina je 1915., upravo traje Prvi svjetski rat, no dok milijuni ginu po rovovima, lideri velikih sila u pozadini već pripremaju nove granice, odnosno podjelu svijeta. Sile Antante - Britanija, Francuska i Rusija - imaju osjećaj da će dobiti rat, nadaju se da hoće, pa sukladno tome već planiraju kako će podijeliti teritorij, a najzanimljiviji im je svakako teritorij Osmanskog Carstva koje se bori na drugoj strani, odnosno na strani Centralnih Sila (u koje spadaju još i Njemačka, Austro-Ugarska i Bugarska).
Sile Antante bile su u pravu, dobiti će Prvi svjetski rat, a Osmansko Carstvo, nastalo još u 13. stoljeću, nestati će s karte svijeta. Na ruševinama Osmanskog Carstva nastala je, dakako, Turska, no, kako i znamo, Osmansko Carstvo se prostiralo i duboko u arapski teritorij. Upravo taj teritorij su velike sile, prognozirajući svoju pobjedu, odlučile već unaprijed podijeliti. Riječ je o osmanskim arapskim provincijama izvana Arapskog poluotoka.
Pregovori su potrajali od studenog 1915. do svibnja 1916. Pregovore su primarno vodila dvojica diplomata - francuski diplomat François Georges-Picot i britanski diplomat Sir Mark Sykes. U pregovore je također bila uključena i Carska Rusija, no ne u tolikoj mjeri. U proljeće te 1916., dok je rat još uvelike trajao, stvoren je sporazum Sykes–Picot, podjela teritorija na Bliskom istoku.
Crtači karata: Sir Mark Sykes (L) i François Georges-Picot (D)Kome je pripalo što? Britanci su za sebe odredili teritorij između mora i rijeke Jordan, sam Jordan, južni Irak te luke Haifa i Acre. Francuska je za sebe pribavila teritorij jugoistočne Turske, sjevernog Iraka, Sirije i Libanona. Rusija je trebala dobiti turske morske prolaze Bospor i Dardenale (koji spajaju Mediteran s Crnim morem) te Istanbul kao i dijelove današnje Armenije.
No, u konačnici Rusija neće dobiti ništa jer, kako i znamo, Carska Rusija također će prestati postojati izbijanjem Oktobarske Revolucije. Boljševici nakon dolaska na vlast objavili su sadržaj Sykes–Picot sporazuma koji je, pišu povjesničari, "posramio Britance, šokirao Arape i oduševio Turke".
Sporazum Sykes–Picot je početak tenzija između Arapa i Zapada. Naime, Arapi su prevareni, njima su obećavane druge stvari, kao primjerice formiranje tzv. Velike Sirije koja bi bila dom za sve Arape koji su bili pod Osmanskim Carstvom. Štoviše, Arapi su stali na stranu Britanije u Prvom svjetskom ratu upravo na temelju tih obećanja.
Dokument povijesti: originalna karta po kojoj su "crtali" Sykes i Picot (napomena: kliknite na sliku karte za znatno veći prikaz): 
Trebala je to biti ogromna arapska država, a protezala bi se od sirijskog Aleppa na sjeveru do jemenskog Adena na jugu. Jedan od glavnih aktera i pregovarača na strani Britanije bio je pukovnik T. E. Lawrence, široj javnosti poznat kao "Lawrence od Arabije".
I tako od arapskog jedinstva nije bilo ništa. Prevareni su, kao i obično. Francuzi i Britanci brinuli su, ipak, kao i obično, samo za sebe. Britanci su već početkom 20-og stoljeća znali da će kontrola bliskoistočne nafte u skoroj budućnosti biti od esencijalne važnosti, a i trebala im je spona s tadašnjom Britanskom Indijom. Francuzi su pak imali intenzivnu trgovinu na Mediteranu i htjeli su kontrolu nad Bejrutom i drugim važnim lukama.
Tako je "pao" dogovor, povučena je linija na karti, otprilike od Kirkuka na sjeveru Iraka do Haife u Izraelu. Jednostavno - Francuzi su preuzeli kontrolu i utjecaj nad prostorom sjeverno od te linije dok su Britanci preuzeli kontrolu nad prostorom južno od te linije. Sve se jako lijepo vidi na ovoj karti:
Koji je pritom nastao problem? Očiti - Britanci i Francuzi nisu odveć marili za to preko čijih glava povlače imaginarnu liniju, odnosno nisu marili za delikatne etničke i religijske razlike ovog prostora. Brojni kasniji sukobi su, bez sumnje, izbijali upravo zbog ove podjele.
Zemlje ovog prostora uspjele su se, kako koja i kako koliko, osloboditi tijekom godina imperijalne dominacije. Sirija je duži niz godina bila gotovo pa francuska kolonija, a sada ta ista Francuska tu istu Siriju snažno ponovno želi podrediti sebi. Pariz je jedan od prvih koji je dao sveobuhvatnu potporu sirijskim militantima.
Granice ovih zemalja danas su zapravo kolonijalne granice, to je činjenica, no to ne znači da ih se može tek tako rušiti nakon svih tih godina. Rušenje Sykes–Picot granica bila bi neka vrsta priznanja da se svijet mora podijeliti po etničkim, religijskim i drugim sektaškim linijama. Zanimljivo, zagovornici tih novih podjela danas su upravo one sile koje generalno zagovaraju multikulturalizam na Zapadu.
Za njih u isto vrijeme Irak, u granicama kakvog ga još uvijek gledamo na kartama, možda više niti ne postoji. Zanimljivo da je neposredno pred pisanje ovog teksta osvanuo u listu Washington Post tekst s naslovom "Nova strategija za Irak i Siriju". Tekst potpisuje poznati kolumnist Charles Krauthammer, još poznatiji po svojem zagovaranju američkog intervencionizma (gdje god SAD od toga ima koristi).
U svom tekstu on piše: "Vrijeme da ponovno razmislimo o Siriji i Iraku. Trebamo početi na način da si priznamo kako su stare granice gotove, ujedinjena Sirija i Irak više nikada neće postojati, Sykes-Picot karta je prošlost. Možda nećemo tu politiku službeno prihvatiti jer ona je u kontradikciji s principom da se kolonijalne granice trebaju održati bez obzira koliko su suludo povućene, jer alternativa bi gotovo uvijek bila gora. Bez obzira na to, u Mezopotamiji, balkanizacija je jedini put kojime bi se trebalo ići".
Možemo li primijetiti da uz njega, i njemu slične, još jedna relativno utjecajna skupina također otvoreno želi kraj Sykes-Picot karte? No, oni tu kartu već i razbijaju. Dakako, riječ je o ISIL-u. Štoviše, ISIL su objavili i popratnu video snimku adekvatno nazvanu "kraj Sykes-Picota", da ne bi bilo nikakve zabune.
Sykes-Picot graniceTko bi još, osim navedenih, želio kraj ovih granica? Dužnosnici Pentagona. Visoki američki dužnosnik pri američkom kongresnom vijeću za oružane snage, Adam Smith, rekao je ove srijede: "Irak je slomljen, zapravo, mogli biste dati vrlo snažan argument da Irak više niti ne postoji". Slično razmišlja i američki ministar obrane, Ash Carter. "Što ako multi-sektaški Irak više nije moguć? To bi se znatno odrazilo na strategiju na terenu", rekao je Carter.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
