U prethodnom tekstu govorili smo o ekonomskoj šok terapiji koja je izvedena u Rusiji 90-ih godina te zbog koje u konačnici nije došlo do očekivanog približavanja Rusije i Zapada već do pojave Putina, a možda sada i novog Hladnog rata.
Kako smo i ranije istaknuli, nije trebalo tako biti, ali jest - traumatično iskustvo za Rusiju bilo je preveliko da bi ona po izlasku iz krize 90-ih, koja je uključivala i bankrot zemlje 1998., bila idealni kandidat za europske integracije, ponajviše zbog činjenice da je doktrina šok terapije uvezena sa Zapada.
Ipak, ideja pridruživanja Rusije ostatku Europe, pa i u obliku njenog članstva u Europskoj uniji, nikada nije posve zamrla, čak ni u ovim danima kada su odnosi na najnižim razinama, a nekoliko europskih zemalja čak se aktivno priprema na obranu od mogućeg vojnog sukoba s Rusijom.
Ne tako davno, 2010. godine, na konferenciji u Njemačkoj, Vladimir Putin, tada u ulozi ruskog premijera, rekao je kako je uvjeren da će se Rusija jednog dana priključiti Europskoj uniji.
"Da, znamo da trenutačno postoje problemi u Portugalu, Grčkoj i Irskoj, i da je euro malo nestabilan, ali općenito gledajući, to je dobra i snažna valuta i trebala bi zauzeti svoje mjesto kao rezervna valuta", rekao je Putin govoreći o tadašnjoj krizi europske valute. Upitan od strane novinara vidi li Rusiju u budućnosti u sklopu eurozone, rekao je: "Može li se pretpostaviti da će Rusija jednog dana biti unutar zajedničke valutne zone s ostatkom Europe? Da, svakako".
To je rečeno čak tada - kada su mnogi nagađali da euro neće preživjeti možda ni do kraja godine. No, izgleda kako je Putin bio u pravu tvrdeći kako će se euro izvući iz krize. Što je pak s njegovom drugom izjavom, da će Rusija postati dio eurozone jednog dana?
Na istoj konferenciji u Berlinu 2010., glavni direktor njemačke centralne banke, Josef Ackermann, potvrdio je kako se slaže s Putinom te kako i on očekuje da će se Rusija priključiti europskoj valuti.
No, Putin i tada već shvaća da ako bi Rusija i ušla u zajedničku valutnu zonu, a možda i EU, da se od nje traže ustupci, naročito u energetskom sektoru. Europa pak pojačava pritisak i traže veću transparentnost kada je riječ o poslovanju Gazproma, ruskog energetskog giganta. Na te pritiske Putin u Berlinu poručuje: "Obično čujemo od naših partnera iz Europe i Sjeverne Amerike: 'Ako želite biti članovi globalne obitelji civiliziranih nacija, morate se civilizirano ponašati'. Kakve su to priče? Jesu li naši kolege zaboravili osnovne principe?".
Zapravo u ovih nekoliko izjava koje su sada već 7 godina stare otkriva se jako puno o odnosima između Rusije i Europe. Nema Rusija ništa protiv eventualnog priključenja Europskoj uniji, pa čak i eurozoni, ali pritom žele sačuvati svoje nacionalne interese, naročito one koji su ključni za njenu ekonomiju, a to je u prvom redu energetika.
Dakako, danas takav scenarij izgleda, zbog svega što se dogodilo, dalji nego se činio te 2010., ali valja istaknuti kako nije Putin prepreka, kako se često tvrdi. Štoviše, u prvim godinama kada je preuzeo Rusiju, dakle početkom 21. stoljeća, Putin ne samo da je imao pozitivne stavove oko potencijalnog priključenja Rusije Europskoj uniji, već i NATO savezu, odnosno tzv. euro-atlantskim integracijama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
