Analiza: Što se krije iza munjevite ofenzive ISIL-a i kako par stotina ekstremista zauzima milijunske gradove? O opasnoj sektaškoj politici Bagdada kao proizvodu američkih interesa i okupacije

Za mnoge je i dalje veliki misterij kako je moguće da je nekoliko tisuća, prema pojedinim izvorima svega nekoliko stotina, pripadnika ISIL-a zauzelo grad od 1,6 milijuna ljudi. Još je veći misterij činjenica da su se tisuće pripadnika iračke vojske jednostavno razbježali.

Postaje sve očitije kako u ovoj ofenzivi ne sudjeluju samo ISIL-ovi veterani, koji su znanje i oružje doveli iz Sirije, već kako se s ofenzivom paralelno događa i zavjera protiv pro-šijitskih vlasti u Bagdadu. Više izvora sugerira kako ISIL-u uvelike pomažu nekadašnji časnici raspuštene iračke vojske u vrijeme Saddama Husseina. Ukoliko su informacije točne, ovo je još jedan argument da za aktualni kaos zaista jesu ponajviše krivi agresori na Irak 2003. - u prvom redu SAD i Britanija. Naime, SAD je nakon okupacije Iraka odlučio raspustiti tadašnju iračku vojsku, a brojna visokorangirana vojna lica našla su se bez posla.

Danas ti isti ljudi vjerojatno pomažu ISIL-u pošto s njima dijele mržnju prema Malikiju i vlasti koja već desetak godina kontrolira Irak zahvaljujući američkoj okupaciji. Dakako, nekadašnji Saddamovi Baatisti ne dijele ideološke stavove ISIL-a, no ovaj savez - ako je zaista na snazi - primarno je strateške naravi. Neki čak misle da će biti u stanju zaustaviti implementaciju ISIL-ovih rigoroznih zakona na okupiranim (prema njima "oslobođenim") teritorijima, što se u svim primjerima pokazalo izuzetno naivno.

Tko još podržava ISIL? Očito i neka sunitska plemena, tj. njihovi plemenski lideri, koji također imaju svoje razloge za animozitet prema Malikiju. No, da li je ovo zaista sektaški sukob između šijitskih vlasti i "sunitskih pobunjenika" kako neki mediji tvrde ovih dana? Neki čak idu toliko daleko - u očitom nastojanju da skrenu pozornost s činjenice da situacija u Iraku jest proizvod američko-britanske invazije 2013. - pa tvrde kako se zapravo radi o sukobu koji "traje već stoljećima".

Današnji sastav Vlade u Bagdadu i nije toliko sektšaki kako bi se stekao dojam iz pojedinih izvještaja. Naime, irački predsjednik je sunitski Kurd, Jalal Talabani, a predsjednik parlamenta je arapski Sunit Usama al-Nujayfi. No, ključnu funkciju ipak ima Nouri al-Maliki, arapski Šijit.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.