Da, dobro ste pročitali...Gdje je njemačko zlato?
Njemački narod se može pohvaliti velikom poviješću, velikim umjetnicima, genijima, ali i strašnim greškama koje su pravili. Da li su i ovaj put napravili veliku grešku?
U narodu se često kaže, da parafraziram, "prvo počisti svoje dvorište pa govori drugima kako da se ponašaju". Ova analiza nema namjeru govoriti protiv njemačkog naroda niti vlade nego određenih tendencija i ekonomskih odluka koje su dovele do apsurdne situacije s njemačkim zlatom. Pitat ćete s kakvim zlatom? Eh da, ta priča je bila sklonjena od javnosti i ovih dana je eksplodirala. U doba velikih društvenih promjena, došlo je vrijeme i na ovu tajnu.
Već godinama slušamo non-stop o "lijenim" Grcima, te o njemačkoj lokomotivi. To je postala neka europska mantra kojom se objašnjava današnja situacija. O Grčkoj se priča kao da je najveća ekonomija u EU, a ne periferna koja uopće ne može srušiti euro. Niti će Grčka izaći iz eurozone. Za to nema zakonskog okvira osim anarhije. Ali oni koji mogu srušiti euro su oni najveći. A najveća je trenutno u Europi Njemačka, u ekonomskom smislu.
U političkom daleko iza Engleske i Francuske. Pobjednici u Drugom svjetskom ratu neće tako lako ispustiti iz ruku političku dominaciju. Englezi se ponašaju kao da i jesu i nisu u EU, a Cameron ima velikih problema jer veliki broj Engleza želi van EU. U Francuskoj se situacija promijenila jer Hollande nije toliko blizak prijatelj Njemačkoj kao što je bio Sarkozy. U stvari, Njemačka se ponašala kao jedna od dvije sile koje upravljaju europskom politikom, Monti se bezuspješno pokušavao priključiti, a čini se da je Nijemcima prepušten "vruć krumpir" dok Englezi i Francuzi promatraju sada sa strane. Zvuči poznato?
U Europi se javlja snažan anti-njemački sentiment kao direktna posljedica toga. U isto vrijeme, ne osjeti se baš veliki anti-engleski ili anti-francuski sentiment, ako ga uopće ima (vezano za nedavne ekonomske poteze tih zemalja).
Neke stvari treba razjasniti. Grci rade mnogo više od Nijemaca. Oni koji ne rade, to je zato jer su im uvedene nemilosrdne mjere štednje. Mnogi će reći da su Grci dobro živjeli od kredita. A ko im je najviše davao te kredite u Evropi? Njemačka i Francuska. Zašto su uopće davali te kredite "lijenim" Grcima? Ako su Grci toliko "lijeni" i ako je njihova ekonomija tako loša, zašto su primljeni u EU? Ako su "lijeni", logično je da će biti problem naplatiti dugove. Da li je interes bio da tim novcem Grci kupuju njemačke proizvode pa bi Njemačka zaradila na proizvodima i još naplatila kamatu na kredit? Da li je taj posuđeni novac imao pokriće? Ako ne, zarada je dvostruka. A ako je to bio interes, bio je potpuno pogrešan. Da bi se "spasio" euro, privatni investitori su morali prihvatiti "haircut" – čitaj gubitak – i baciti na smeće ionako bezvrijedne državne dionice.
Kada država nema novca, a nema ni mogućnost štampati novac kao ECB ili FED, jedino joj preostaje prodaja državnih obveznica. Na taj način sakuplja kapital po izuzetno nepovoljnim uvjetima, a onaj ko kupuje te obveznice ili ne zna ništa o ekonomiji ili se nada da će zemlja bankrotirati potpuno pa će na taj način moći izuzetno jeftino kupovati, u ovom slučaju grčke otoke, infrastrukturu itd... Za ove druge se može reći da su jednostavno kladioničari. Ulažu u jedan rezultat i čekaju kraj utakmice.
U ovom slučaju ćemo se fokusirati na Njemačku i analizirati da li je novija ekonomska politika te zemlje u skladu s onim što znamo o Njemačkoj iz prošlosti. Treba imati na umu da među ekonomistima u Njemačkoj pa i među njenim predstavnicima u ECB-u te europskim institucijama ima dosta neslaganja. Ali u tekstu ćemo govoriti o službenoj politici do sada.
Njemačka inzistira da Grci vrate dug po svaku cijenu, ali i da privatni investitori prihvate "haircut". Gdje je tu logika? Znači vlasnik grčkih državnih obveznica iz Nizozemske, Danske, Austrije ili neke druge zemlje treba prihvatiti gubitak, a Grci trebaju plaćati dugove. Grci ne mogu platiti dobit na obveznice od oko 20%. Stoga se i traži "haircut". Njemačka inzistira na vraćanju dugova. I tako dan za danom, kataklizmičke izjave se šire Europom. Bezbroj sastanaka se održalo o "spašavanju" eura do ranih jutarnjih sati. "Drama" se nastavlja. .
Nakon nekoliko godina te igre smo mogli vidjeti da je posjetu Angele Merkel oko 70.000 ljudi na ulicama smatralo nepoželjnom i čak je bilo Grka na ulicama koji su bili odjeveni kao nacisti. Ali ne novi neonacisti koji se pojavljuju na grčkoj političkoj sceni, nego obični ljudi koji su došli do rekvizita(vjerovatno iz nekog filmskog studija za snimanje filmova o nacistima).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
