Američki predsjednik Barack Obama priznao je ovog tjedna kako politika SAD-a prema Kubi ne daje "rezultate". 50 godina sankcija i ekonomskog embarga nije dovelo do "promjene režima" na Kubi, a pokušavajući izolirati Kubu SAD je zapravo izolirao sam sebe. Toga je svjestan i sam Obama koji je u svom govoru priznao kako je SAD "ostao sam" u takvoj politici.
Opširnije o pomirenju između Kube i SAD-a:
Iznenadne povijesne promjene nakon pola stoljeća animoziteta: Castro i Obama šokirali svijet - Kuba i SAD normaliziraju odnose, otvara se američka ambasada u Havani, tajni pregovori se vodili mjesecima
Niti jedna zemlja svijeta više ne podržava američku politiku prema Kubi. Iz Europske Unije su pozdravili pomirenje SAD-a i Kube ističući kako se radi o "povijesnoj prekretnici". Situaciju je komentirala EU ministrica vanjskih poslova, Federica Mogherini, uspoređujući normalizaciju odnosa prema Kubi s padom Berlinskog zida: "Danas je još jedan Zid počeo padati. Ovaj potez predstavlja pobjedu dijaloga nad konfrontacijom".
Podsjetimo, Europska Unija ukinula je diplomatske sankcije prema Kubi još 2008., a ove godine počeli su i pregovori oko ekonomske suradnje.
Jasno je da SAD više nije mogao računati na nikoga po pitanju podrške za njihovu hladnoratovsku politiku prema Kubi. No to nije jedini razlog zašto je došlo do naizgled iznenadne odluke o normalizaciji odnosa i uspostavi diplomatskih predstavništva nakon više od pola stoljeća neprijateljstva.
Naime, nije tajna da je Kuba, pod vodstvom Raula Castra, počela napuštati svoj prepoznatljivi socijalistički model s ciljem liberalizacije ekonomije. Prve "specijalne ekonomske zone", po uzoru na Kinu, već se osnivaju u Kubi, a tu su i veliki infrastrukturni projekti u kojima će sudjelovati strane kompanije.
Pojedini kritičari kubanskih vlasti tvrde kako ovim potezom "izdaju" socijalizam, kao što je to učinila i Kina 90-ih godina te kako stranom kapitalu sada nude pogodne prilike uz kvalitetan fond radnika obrazovanih u državnim školama.
Možda u tome i ima istine, budućnost kubanskih radnika svakako postaje nepredvidljivija nakon ovih poteza, no, upravo su ove promjene na neki način i prisilile SAD da promjeni svoju politiku. Zašto? Upravo zbog činjenice da ostatak svijeta više ne podržava politiku izolacije i želi poslovati s Kubom, sada kada se i Kuba nudi za poslovanje.
Američka poslovna klasa se uznemirila, shvatili su da bi mogli biti na gubitku dok druge zemlje, kompanije, ostvaruju profit bez njih. Drugim riječima, kapital je počeo ulaziti u Kubu, ali ne i američki kapital. Shvaćajući da će njihovi konkurenti dobiti poslove iz kojih su se oni sami isključili, dolazi do zaokreta i počinje se vršiti pritisak na Obamu.
Upravo taj pritisak je bio presudan čimbenik, američki kapital se "polakomio" za novim potencijalnim tržištem, svega stotinjak nautičkih milja od njihove obale.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
