Sve što je danas stvarnost u Siriji već sutra može postati daleka iluzija. To su ključne karakteristike rata u Siriji u ovome trenutku. Prije svega to se odnosi na ulogu SAD-a jer sve druge uloge su zapravo već i jasne.
SAD su prošle godine pokušali vojno ući u Siriju, tvrdeći kako su vladine snage izvele kemijski napad pokraj Damaska pa ih sada treba "kazniti". Taj napad pokraj Damaska i dalje je opasnost koja prijeti Siriji, opasnost od nedorečenosti tog napada. Tko ga je izveo? Samim ponavljanjem "Assad je kemijskim oružjem pobio vlastiti narod" neće se doći do istine, samo do propagandnog zasićenja, što je očito i cilj.
Takvo stanje ima svoje jasne strateške značajke - nije ovdje riječ samo o onoj staroj Goebbelsovoj zločinačkoj taktici da će se ponavljanjem nečega to ukorijeniti kao istina, hoće, ali to nije sve - silnim ponavljanjem se mogu (barem pokušati) začepiti usta svima onima koji bi se usudili tvrditi drugačije, pa i onima koji su spremni zauzeti krajnje nesvrstan stav po pitanju krivca dok se ne predstave neosporni dokazi.
Ugledni britanski intelektualni žurnal "London Review of Books" (LRB-a) našao se pod velikim napadom agresivnih kritičara koji su bili "šokirani" činjenicom da je u travnju ove godine opsežnu analizu o kemijskom napadu pokraj Damaska koji se desio u kolovozu 2013. objavio Seymour Hersh. U opsežnom tekstu Hersh iznosi niz podataka koji ukazuju na to kako su kemijski napad namjerno izveli pobunjenici, a kako je cijela stvar - "napad pod lažnom zastavom" - orkestrirana uz suradnju Turske.
Hersh svakako nije prvi koji je ustvrdio da se radi o zlokobnom pokušaju uvlačenja američke vojske u rat protiv Sirije, mada je njegovo istraživanje vjerojatno najtemeljitije.
Zašto onda toliki gnjev protiv LRB-a zbog objave? Zato jer Hersh nije bilo kakav novinar, već autoritet u svom zanimanju, dobitnik Pulitzerove nagrade za međunarodno izvještavanje i brojnih drugih nagrada. Ljuti su jer znaju da je priču preuzeo netko čiji se kredibilitet i čiji se izvori neće moći tek tako oboriti.
Još 60-ih godina Hersh je otkrivao zataškane masakre po Vijetnamu, karijeru je proveo pišući za najistaknutije listove kao što su The New Yorker, The Washington Post i drugi.
Seymour Hersh je novinarska "institucija", ali otkako je objavio detalje o napadu pokraj Damaska, s jedne strane je napadnut bez ikakvog argumenta dok je s druge strane ekskomuniciran.
Ipak, njegov izvještaj bi svakako svi trebali pročitati, ako ništa drugo, onda informiranosti radi, a i sam podnaslov trebao bi mnogima biti dovoljno intrigantan da se posvete ovom istraživanju ("Seymour M. Hersh o Obami, Erdoganu i sirijskim pobunjenicima").
Kompletan tekst na engleskom jeziku na stranicama LRB-a:
http://www.lrb.co.uk/v36/n08/seymour-m-hersh/the-red-line-and-the-rat-line
Postoje brojna istraživanja koja ukazuju kako sirijska vojska nije izvela taj zločinački napad. Dakako, postoje i brojna istraživanja koja tvrde suprotno, no argumenti su tanki. Argument poput "jedino sirijska vojska je imala takvo oružje" jednostavno ne zvuči pretjerano uvjerljivo, pa sam čin "napada pod lažnom zastavom" (eng: false flag attack) vrši se na način tako da se pravi napadač pretvara da je ovaj drugi, da bi njega okrivio za zločin koji je on počinio.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
