Predsjednički izbori u Poljskoj održani prije dva dana mogli bi imati vrlo konkretne posljedice za cijelu Europu, a novi poljski predsjednik Andrzej Duda je netko o kome ćemo sigurno dosta slušati narednih godina.
Stari predsjednik Bronislaw Komorowski je poražen, dobio je 48,5% glasova, dok je Duda osvojio 51,5%. Nije to velika razlika, što upućuje na znatnu polarizaciju glasačkog tijela. No, izlaznost je bila relativno mala - svega 55% (60% ruralnih stanovnika glasalo je za Dudu, ali samo 40% onih iz gradova).
No, tko je Andrzej Duda i zašto će njegov dolazak na funkciju predsjednika biti važan i za ostatak Europe?
Krenimo prvo s time tko je on. Rođen je u Krakovu 16. svibnja 1972. Po struci je odvjetnik. 2005. je doktorirao na sveučilištu Jagiellonian.
Svoju političku karijeru započeo je u stranci Unija Slobode, koja se u međuvremenu raspala. Nakon parlamentarnih izbora 2005. počeo je suradnju sa strankom desnog centra, Zakon i Pravda. Prvo je radio u ministarstvu pravosuđa. Na vlasti je tada bio predsjednik Lech Kaczynski koji će kasnije poginuti u zrakoplovnoj nesreći (Duda se smatra ideološkim nasljednikom Kaczynskog).
Sve do nedavno Dudda je bio poprilično nepoznat u Poljskoj, a naročito izvan Poljske. Sada bi njegov, poprilično iznenadni dolazak na vlast (ankete su predviđale da Komorowskom ide još jedan mandat).
Pod vodstvom Dude Poljska bi mogla krenuti jednim drugim putem, po svemu sudeći protiv EU-a, jer je riječ o izraženom euroskeptiku, ali i protiv Rusije, što se može zaključiti iz dosadašnjih stavova njega i njegove stranke. Drugim riječima, Poljska bi mogla upotpuniti jedan kompleksni mozaik politike današnjih EU članica.
Kao da postoje, u ogoljenom obliku, dvije konstante koje utječu na vanjsku politiku pojedinih EU članica - njihova privrženost Zapadu (EU, NATO) i njihov dobar odnos s Rusijom ("dobar" je dakako širok pojam, na tlu EU-a nema ruskih saveznika, ali ima zemalja koje bi htjele, prije svega zbog vlastitih interesa, imati pragmatičan i ekonomski razvijen odnos s Rusijom).
Sada očito dobivamo i prvi primjer jedne EU zemlje koja će prakticirati "dvostruko negativni" vanjskopolitički model u kontekstu aktualnog europskog poretka. Pitanje se postavlja, ako se Poljska otuđi i od Bruxellesa i od Moskve, tko joj ostaje? Na ovo pitanje nije teško naći odgovor - SAD, dakako.
Kao i pokojni poljski predsjednik Lech Kaczynski, Dudin idol, Duda je pobjedu odnio na isti način - dodvorio se tradicionalistima iz unutrašnjosti, religioznim katolicima, konzervativcima, poljoprivrednicima i svima onima koji nisu pretjerano osjetili poljski ekonomski uzlet.
Obećanja su mu populistička i često neostvariva ili kontradiktorna, pa čak tehnički i ilegalna. Tvrdi da će smanjiti dob za odlazak u mirovinu te natjerati banke da odustanu od kredita u švicarskim francima.
No, ono što je 43-godišnjem Dudi svakako također donijelo prednost je i činjenica da je on novo lice na političkoj sceni te zbog toga nije ukaljan (to se za nove političare često kaže, no znači li to da je ukaljanost jednog političara zapravo neminovan ishod? Izgleda da je tako).
Duda je uspio impresionirati mlade glasače, dvije trećine onih ispod 30 dalo je njemu glas. Komorowski je u kampanji i sučeljavanjima nastupio loše, "potrošeno", nije mu pomogla čak ni činjenica da Poljska pod vodstvom njegove stranke, Građanske Platforme, bilježi velikih 3,5% ekonomskog rasta, što su zaista čarobne brojke za dobar dio ostatka Europe koji nikako da se oporavi od krize.
Duda je, možda baš i zbog poljskih ekonomskih pokazatelja, izraženi euroskeptik. Naime, prema sporazumu priključenja Europskoj Uniji, Poljska se obvezala da će uvesti valutu euro, no još to nije učinila, a pod Duduom vjerojatno niti neće.
Zanimljivo će biti vidjeti i kakav će sada biti odnos Varšave prema Berlinu jer poznato je da je njegov ideološki prethodnik, Lech Kaczynski, imao izrazito anti-berlinske stavove.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
