Američki potpredsjednik Mike Pence posjetio je Podgoricu povodom održavanja Jadranskog summita, ali i povodom ulaska Crne Gore u NATO savez. Na summitu gdje je glavna zvijezda bio američki potpredsjednik također su se okupili i svi lideri Balkana.
Podsjetimo, ulaskom Crne Gore u NATO, pola zemalja bivše Jugoslavije sada je dio tog saveza - Slovenija, Hrvatska i Crna Gora - dok druga polovica - BiH, Srbija i Makedonija - ili čeka na ulazak ili još nema definiranu poziciju.
Na što brži ulazak čeka Makedonija, naročito nakon što je vlast, po završetku vrlo ozbiljne krize, preuzeo premijer Zoran Zaev. Srbija tek traži svoj put između Istoka i Zapada, a BiH zbog unutarnjih podjela također neće tako brzo ući u NATO.
No, strateški gledano, mada je svaki novi član potencijalno bitan, NATO-u se ipak najviše "žurilo" oko ulaska Crne Gore. Naime, ulazak Crne Gore bio je od kritične važnosti za NATO jer tim potezom se zatvara Jadran, a dominacija NATO-a postaje potpuna na ovom području.
Grčka, Albanija, Crna Gora, Hrvatska, Italija - to su zemlje putem kojih NATO ostvaruje potpunu dominaciju nad Jadranom i ulaskom u Jadran (jedini preostali ne-NATO teritorij na Jadranu danas je BiH luka Neum).
Crna Gora bila je karika koja nedostaje da se cjelina zatvori. Nije to bila nimalo laka misija za NATO. Naime, iako Crna Gora ima svega 680,000 stanovnika i oko 2,000 vojnika, ima vrlo važan geostrateški položaj.
NATO članice s označenom Crnom Gorom (članice Kanada, SAD i Island nisu prikazane na karti) Da je neka druga sila preuzela dominaciju nad njom i stavila je u svoju, a ne u NATO sferu utjecaja, kompletan projekt NATO-ovog Jadrana bi propao. Dakako, jasno je i koja je to druga sila jedina mogla biti - Rusija.
Je li Rusija pokušala odvratiti Crnu Goru od pristupanja NATO-u? Po svemu sudeći jest, a pritom su se oslanjali na duboke podjele koje postoje u samoj Crnoj Gori. Tijekom protekle godine provedeno je više anketa po pitanju stava javnosti oko ulaska u NATO. Ukupno gledajući Crna Gora bila je poprilično podijeljena po pitanju ulaska, a nekoliko anketa je sugeriralo kako je veći broj protiv ulaska u NATO.
Etnički sastav države svakako je također igrao ulogu. naime, prema zadnjem popisu stanovništva (2011.), u Crnoj Gori oni koji se izjašnjavaju kao Crnogorci nisu većina (45%). Nadalje, oko 29% su Srbi, a ostalo su Bošnjaci, muslimani, Albanci, Makedonci, Hrvati i drugi.
Ankete otkrivaju ono što se moglo i pretpostaviti, a to je da su Crnogorci bili u prosjeku snažno za ulazak u NATO dok su Srbi bili protiv. To se može pojasniti očitim strahom kod Crnogoraca od znatno veće Srbije.
Dakako, najpravednije bi bilo da se stanovnicima Crne Gore ponudio referendum, ali nije i to je već vrlo značajno. U pravilu referendum se ne nudi onda kada je neizvjesno hoće li on polučiti željeni rezultat. Podsjetimo, u Hrvatskoj također nije održan referendum o ulasku u NATO, iako se radi o izuzetno važnom pitanju o kojem bi se moralo pitati javnost za mišljenje. Ipak, pretpostavka je da bi taj referendum u Hrvatskoj prošao.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
