Chris Hedges (rođen 18.9.1956.) je poznati novinar i ratni korespondent. Gotovo 20 godina proveo je kao izvjestitelj iz Centralne Amerike, Bliskog istoka i Afrike. U svojim tekstovima često kritizira američki imperijalizam kao i kapitalistički ekonomski model. Iza sebe ima preko 10 iznimno popularnih knjiga.
Hedges je jedan od onih autora koji ne promatra svijet iz striktno ekonomsko-političke perspektive, već nastoji učiniti korak dalje prema esenciji koja nadilazi klasne konflikte i probleme s kojima je svijet danas suočen.
U svojoj analizi Hedges je svjestan činjenice da promjenama globalnih razmjera mora prethoditi promjena svijesti. Materijalističko društvo koje je još uvijek opsjednuto isključivo potrošnjom, trivijalnom zabavom i površnim shvaćanjem svijeta, nije u stanju sudjelovati u promjenama - takvo društvo, ističe Hedges, osuđeno je na potpunu propast.
U svojem najnovijem tekstu Hedges također pokazuje da je itekako upoznat s onom "drugom stranom" lika i djela Karla Marxa, kada govori o temama koje nisu esencijalno ekonomske naravi.
Hedges primjećuje kako je i Marxova vizija dobrim djelom zasnovana na stvarnim primjerima kao što su bili Američki Indijanci prije porobljavanja od strane europskih okupatora.
No, možda i vrhunac aktualne kolumne Chrisa Hedgesa je prepoznavanje aktualnog sistema kao rušitelja svih onih vrijednosti koje u modernom kapitalizmu više nisu "produktivne", kao što je mašta, pjesma, umjetnost, filozofija, ali i religija i novinarstvo.
Chris Hedges: "Implozija kapitalizma"
"Kada civilizacije počinju izumirati, kao da polude. Neka se ledeni pokrovi na Arktiku otope. Neka temperature rastu. Neka se zrak, zemlja i voda otruju. Neka šume izumiru. Neka nestane život u moru. Neka se vode besmisleni ratovi, jedan za drugim. Neka mase budu bačene u ekstremno siromaštvo i neka budu ostavljene bez posla, dok u isto vrijeme elite, pijane od hedonizma, gomilaju ogromna bogatstva kroz eksploataciju, spekulaciju, prevare i krađu.
U konačnici, stvarnost se jednostavno ugasi. Živimo u doba kada se vijesti sastoje od toga koja je starleta trudna s kime i čija je snimka seksa završila u javnosti. Političari, uključujući i predsjednike, gostuju u zabavnim talkshow emisijama i zabavljaju narod.
"U vrijeme kada se stranica okreće...", zapisao je Louis-Ferdinand Celine u svojem djelu "Dvorac do dvorca", "kada povijest okupi sve luđake zajedno, onda se otvaraju fascinantne plesne dvorane ! Šeširi i glave bacaju se u vihor ! A gaćice preko palube !"
Potraga u kojoj bankrotirane elite, u zadnjim danima carstva, nastoje akumulirati sve veće i veće količine bogatstva je - baš kako je to primjetio i Karl Marx - moderna verzija primitivnog fetišizma. Ova potraga, jer bogatstva ima sve manje i manje, rezultira ogromnom represijom, velikim ljudskim patnjama, kolapsom infrastrukture i u konačnici - kolektivnom smrću.
Oni koji obmanjuju sami sebe, iz redova Wall Street-a ili iz političkih elita, oni koji nas zabavljaju i informiraju, oni koji jednostavno nemaju kapaciteta preispitivati žudnje koje nas vode u propast - oni nam se nude kao pravi primjeri inteligencije, uspjeha i progresa.
Zdravstvena organizacija WHO (World Health Organization) izračunala je da svaki četvrti stanovnik SAD-a pati od anksioznosti, promjene raspoloženja ili depresije - što je zapravo sasvim prirodna reakcija na naš zajednički marš prema kolektivnom samoubojstvu. Dobrodošli u ludnicu.
Kada se osnovni elementi života svedu na novčani proizvod, život zapravo više niti nema neke unutarnje vrijednosti. Uklanjanjem "primitivnih" društava, onih koja su bila definirana animizmom i misticizmom, društva koja su slavila dvoznačnost i misterioznost, ona koja su poštovala ljudsku maštu, uklanjanjem istih uklonjena je i svaka ideološka protuteža ideologiji kapitalizma koja proždire samu sebe.
Oni koji se vodili pred-modernim vrijednostima, kao što su bili američki Indijanci, koji su se organizirali oko zajedničkog života i samopožrtvovnosti naspram divlje radničke eksploatacije, nisu se mogli adaptirati na etiku kapitalističkog izrabljivanja, kulta koji slavi samo sebe i žudnju za imperijalističkom ekspanzjom.
Prozaičano je stavljeno u sukob s alegorijskim. Kako jurimo prema kolapsu ekosustava ove planete, moramo vratiti viziju ovog nekadašnjeg života ukoliko želimo preživjeti.
Rat protiv američkih Indijanca, baš kao i svaki rat kojeg su vodili kolonijalisti diljem svijeta, nije bio samo rat čiji je cilj uništiti ljude, već i konkurentu etiku. Stariji sistemi bili su izuzetno oprečni kapitalizmu, ulozi tehnološke države i potrebama imperija.
Borba između ovih sistema nije promakla Marxu. U djelu "Etnološki zapisi Karla Marxa", on grupira svoje znanje koje je proizašlo iz proučavanja radova brojnih povjesničara i antropologa.
Marx je napravio brojne zabilješke o tradiciji, praksi, socijalnim strukturama, ekonomskim sistemima i vjerovanjima brojnih autohtonih kultura koje su bile predodređene za uništavanje od strane kolonijalista. Marx je proučavao život američkih Indijanaca i pritom zabilježio kako je "zemlja bila u kolektivnom vlasništvu plemena, dok je vlasništvo nad kućama bilo u rukama stanara". Po pitanju Asteka zapisao je: "zajedničko vlasništvo nad zemljom, život u velikim domaćinstvima sastojao se od povezanih obitelji".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
