Američki zviždač, Edward Joseph Snowden, dao je svoj prvi veliki intervju otkako se od ovog ljeta nalazi u Moskvi, gdje je dobio azil. Podsjetimo, Snowden je razotrkio najveći špijunski skandal u povijesti - gigantski nadzorni program kojeg provodi američka vladina Agencija za Nacionalnu Sigurnost (NSA). S dokumentima je pobjegao iz SAD-a prvo u Hong Kong, od tamo je zrakoplovom stigao u Rusiju te je, nakon više tjedana neizvjesnosti, dobio ruski azil. NSA dokumenti koje je Snowden pribavio te distribuirao probranim novinarima, otkrili su pravu magnitudu američke globalne špijunaže.
Detalji se još otkrivaju, vjeruje se kako je do sada objavljen tek jedan manji dio dokumenata, no već ovi dokumenti otkrili su o kolikoj se razini špijunaže radi. Snowdenovi dokumenti su otkrili ono što su mnogi još i ranije nagađali - SAD, uz pomoć svojih ključnih saveznika, i u suradnji s globalnim korporacijama, nadzire gotovo svu elektronsku komunikaciju, od telefonskih poziva, e-mail poruka do SMS poruka.
NSA i njihovi branitelji reći će kako je svrha ovih gigantskih nadzornih programa nacionalna sigurnost te kako se jedino špijunažom može spriječiti nove terorističke napade i slične prijetnje. No, Snowdenovi dokumenti pobijaju tu teoriju, pošto na nadzornom popisu nisu samo "sumnjive" osobe, već gotovo cijela populacija, uključujući kompletni politički establišmenti pojedinih zemalja. Upravo ovo je možda i najdelikatniji element ove spoznaje - naime, za očekivati je da će SAD špijunirati zemlje poput Rusije i Kine, pošto se iste smatraju za njihove globalne rivale, no dokumenti otkrivaju kako je SAD možda još i više "napora" ulagao u nadzor tzv. saveznika, tj. zemalja s kojima Washington, barem za javnost, ima jako dobre odnose.
Meksiko, Brazil i Njemačka samo su neke od zemalja koje su ostale poprilično zatečene činjenicom da se nalaze na listi najšpijuniranijih. Snowden, kao i mnogi drugi, očekivao je kako će ova spoznaja morati rezultirati i adekvatnom reakcijom, diplomatskom pobunom nadziranih zemalja, što bi u konačnici moglo možda čak i zaustaviti ovu nabujalu američku ambiciju da cijeli svijet stavi pod svoj nadzor. Podsjetimo, žrtve nisu samo strane zemlje, već i Amerikanci čija je privatnost danas gotovo nepostojeća.
No, nije se dogodilo ono što su neki, vjerojatno i Snowden, očekivali. Reakcija, naročito Europe, bila je plaha, razvodnjena, slabašna - jednom riječju, poražavajuća. Što nam to govori? Snowden bi trebao biti zadovoljan, jer u procesu razotkrivanja američke špijunske hobotnice razotkrio je, onima koji to do sada nisu shvaćali, impotentan odnos današnje Europe prema SAD-u. Njegova otkrića govore nam kako Europa očito nema niti približno dovoljno snage (čitaj: samostalnosti) da se odupre američkoj agresivnoj politici, u ovom slučaju špijunskoj agresiji. Zašto je to tako? Odgovor je posve jasan - očito je kako je nešto trulo s nacionalnim vodstvom europskih država jer ista su u ovoj aferi primarno nastojala smiriti situaciju, ublažiti reakciju, pa i vlastitim narodima prezentirati stanje kao nešto normalno. Ne tako eksplicitno, ali narodima Europe su njihova vodstva zapravo poručila "Isplati se biti špijuniran, ako dobro poslujete sa SAD-om".
Možda bi stanovnici Europe, ako razmišljaju konformistički, čak i pristali na jedan takav ponizan odnos, ali od konkretnog "poslovanja sa SAD-om" mnogi nemaju ništa, štoviše, imaju samo siromaštvo i bijedu koja se proširila Starim kontinentom poput pandemije. Što se Europa počela više približavati američkom ekonomskom modelu, to je i brže i dublje tonula u siromaštvo i krizu. Organizacija Oxfam predviđa kako će do 2025. čak jedna četvrtina, oko 146 milijuna, stanovnika Europe živjeti u siromaštvu. Kako njima prodati priču da se trebaju dodatno poniziti i predati svoju osobnu privatnosti američkoj vladi? Politička predstavništva Europe možda još uvijek smatraju kako je prodaja takve ideje izvediva, možda i jest, za sada, ali pitanje je koliko još dugo.
Ne razmišljaju svi baš kao Snowden, to je također činjenica, ovaj mladi Amerikanac primarno je djelovao suočen s nepravdom i nečim što je smatrao nemoralnim - na djelovanje je bio potaknut osjećajem odgovornosti i potrebe da nešto učini. Što točno danas osjeća i što misli o svemu što se dogodilo otkako se odlučio na ovaj izuzetno riskantan, ali ujedno i izuzetno hrabar potez, otkrio je u razgovoru za The Washington Post čiji se novinar s njime susreo u Moskvi. Naime, radi se o novinaru koji je jedan od trojice kojima je Snowden proslijedio dokumente.
Edward SnowdenNije previše govorio o svom životu i pozadini, već je konverzaciju usmjeravao ka bitnome - na pitanje demokracije i špijunaže. Novinar WP-a, Barton Gellman, proveo je ukupno 14 sati u razgovoru sa Snowdenom koji danas živi u jednom moskovskom stanu te prema vlastitim riječima ne izlazi prečesto.
"Za mene, po pitanju osobne satisfakcije, misija je kompletirana. Ja sam pobijedio. Čim su novinari mogli odraditi svoj posao, sve što sam ja radio je imalo svrhu. Naime, podsjetimo, moj cilj nije bio mijenjati društvo, već društvu dati šansu da ono odluči želi li se mijenjati. Samo sam želio da javnost može birati kako će se njome vladati", istaknuo je Snowden.
Snowden razmišlja o situaciji, rješavanju problema pristupa kao inženjer. Shvatio je kako je se opasan stroj masovnog nadzora širi bez ikakvih ograničenja. "Posao NSA-a je dominacija informacijom. Koriste se tuđim tajnama kako bi upravljali događajima", ističe.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
