Uobičajeni način na koji većina populacije doživljava poreze, javnu potrošnju i javni dug izgleda otprilike ovako: Država prikuplja poreze. Novac prikupljen porezima se potom koristi za javnu potrošnju. Ukoliko je iznos prikupljenog poreza veći od državne potrošnje, državni proračun je ostvario suficit. Ukoliko je iznos prikupljenog poreza manji od državne potrošnje, državni proračun je ostvario deficit i država mora izdati obveznice (posuditi novac) kako bi nadoknadila manjak u proračunu.
Međutim, posuđivanje tj. izdavanje obveznica nije jedini način kojim se može financirati manjak u državnom proračunu. Država ukoliko ima vlastitu centralnu banku može jednostavno 'štampanjem novca' tj. u današnje vrijeme računalnim unosom brojki na račun državne riznice u centralnoj banci nadoknaditi razliku i to je nešto s čim će se složiti svaki konvencionalni ekonomist.
Iz navedenog je jasno da je zaduživanje samo jedan od načina na koji država može financirati manjak u državnom proračunu, ali ne i jedini. Kada uzmemo u obzir oba načina financiranja državnog proračuna dolazimo do fundamentalnog zaključka da suverena država ne mora nužno putem poreza pribaviti vlastitu valutu budući da ima mogućnost da u svakom trenutku generira vlastitu valutu u željenoj količini.
Zašto onda država uopće oporezuje da bi prikupila novac kada ga može jednostavno kreirati ovisno o potrebama? Jedan od odgovora je: zbog inflacije.
Oporezivanje omogućava transfer resursa iz privatnog u javni sektor bez stvaranja inflacije. Oduzimanjem kupovne moći privatnom sektoru, država stvara prostor za kupovinu dobara i usluga bez utjecaja na rast cijena. Porezi ustvari ne financiraju javne usluge, ali stvaraju prostor za njih. Ako prijeđemo iz nominalnog u realno, javna potrošnja ustvari oduzima resurse privatnom sektoru. Kada država kupi dobra ili usluge, oni su transferirani iz privatnog sektora u javni sektor.
Sve ovo prepoznao je Beardsley Ruml, guverner FED-a u četrdesetim godinama prošlog stoljeća koji je autor dva vrlo važna rada o ulozi poreza ("Taxes for Revenue are Obsolete" iz siječnja 1946. i "Tax Policies for Prosperity" iz kolovoza 1946.)
U članku iz kolovoza 1946. naglašava: "Moramo prepoznati da je cilj državne fiskalne politike prije svega održavanje stabilne valute i efikasnih financijskih institucija; ali u skladu s osnovnim ciljem fiskalna politika treba i može mnogo pridonijeti u očuvanju visoke razine produktivne zaposlenosti i prosperiteta."
Dalje navodi kako je Vlada SAD-a dobila mogućnost ostvarivanja tih ciljeva nakon Drugog svjetskog rata zbog dva događaja. Prvi je bio stvaranje moderne centralne banke, a drugi je izdavanje "suverene" valute koja nije "konvertibilna u zlato ili neku drugu robu." Uz ova dva uvjeta "slijedi da je federalna vlada slobodna od financijskih tržišta novca u ispunjenju svojih financijskih zahtjeva..." "Nacionalnim državama nisu potrebna sredstva od poreza kako bi namirile svoje troškove."
Oporezivanje služi u različite svrhe, međutim na najosnovnijoj razini porez osigurava potražnju za novcem izdanim od strane suverene države. Nametanjem poreza, država stvara potrebu za vlastitom valutom među privatnim subjektima.
Kako bismo lakše ilustrirali navedenu tezu, zamislimo državu koja je upravo ostvarila suverenost. U prošlosti, građani te države su kao sredstvo razmjene koristili ili vrijednu robu poput zlata ili stranu valutu, ali sada Vlada te države želi uvesti vlastitu fiat valutu. Kako bi osigurala da subjekti unutar države prihvaćaju novu fiat valutu, Vlada uvodi porez koji se može platiti isključivo u novoj valuti. Međutim, da bi mogli platiti porez, građani države na neki način moraju doći do nove fiat valute. Da bi to bilo moguće Vlada mora početi trošiti novu valutu kupujući robu, usluge i rad od građana koji žive u državi. Isto tako Vlada može posuditi određene količine nove fiat valute privatnom sektoru. Na taj način Vlada je kreirala novac tj. stavila ga u optjecaj te se on dalje može koristiti za razmjenu robâ i uslugâ, kao i za plaćanje poreza. Oporezivanje osigurava potražnju za novom valutom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
