Kada govorimo o zaštiti ekosustava, suživotu s prirodom, "povratku prirodi" i sličnim temama, nerijetko nailazimo na autore koji svoje teze baziraju na kojekakvim nejasnim teorijama koje se često isprepleću s duhovnim i sl. U konačnici dobivamo "pitka štiva" koja vode ka fantaziranju o utopiji. Svaka analiza koja slučajno (ili namjerno) zanemaruje klasni konflikt i karakteristike kapitalističke ekonomije, nije u stanju pomaknuti raspravu s mrtve točke. Bez definiranja osnovnih, bazičnih problema - koji su duboko instalirani u samu esenciju kapitalističkog načina proizvodnje - dobivamo diskurs koji zapravo ne vodi nikuda jer se fundamentalni problemi ignoriraju, a na njih se samo nastoje nasloniti novi slojevi reformizma.
Fred Magdoff, profesor sa sveučilišta University of Vermont i autor teksta kojeg danas analiziramo, svjestan je tih činjenica i zna da bez konkretne analize klase nismo u stanju raspravljati o novom, kvalitetnijem društvu koje bi bilo u skladu (harmoniji) s prirodom koja nas okružuje.
Odbacivanje iluzija prvi je korak ka kvalitetnom razmatranju funkcionalnog i ostvarivog post-kapitalističkog društva. U tom kontekstu, najveća iluzija je ona koja promiče ideju da kapitalistički model nije potrebno odbaciti (ili svrgnuti). Kako i sam Fred Magdoff ističe, u ljudskom društvu postoje negativne karakteristike koje su bile na snazi još i davno prije implementacije kapitalizma, no, kapitalizam te negativne osobine amplificira, podupire, nagrađuje ih.
Odbacivanje kapitalizma je početna, fundamentalna, stepenica ka novom i poštenijem društvu u skladu s prirodom. Magdoff svoju analizu ne posvećuje konkretno tom činu, već ističe "što nam je činiti nakon". On polazi od pretpostavke da bi do sada već svima trebalo biti jasno koje teorije i prakse vode do svrgavanja kapitalizma, početak novog društva je i dalje zacrtan u točki obračuna proletarijata (radništva) s buržuazijom (vlasnicima kapitala).
Pritom jasno ističe i konture novog društva, zajednice koja živi u harmoniji s prirodom, a politika i ekonomija su podređene demokraciji - pravoj demokraciji, ne farsi na koju smo navikli - u kojoj učestvuje kompletna zajednica. Da ne govorimo o nikakvoj utopiji, pred sam kraj teksta Magdoff navodi i konkretan primjer malih ribarskih zajednica u Venecueli koje žive u potpunoj autonomiji i samodostatnosti.
Unatoč činjenici da se u svome osvrtu ponajviše bavi odnosom zajednice i prirode, Magdoff je također iznio izuzetnu kritiku kapitalističkog sistema, preciznu i objektivnu koja postaje bazična pretpostavka za daljnje razmatranje i promišljanje.
O autoru i tekstu
Fred Magdoff je profesor na sveučilištu University of Vermont gdje predaje znanost o tlu i rastu biljaka. Zajedno s John Bellamy Fosterom koautor je knjige "Što svaki ekololog mora znati o kapitalizmu" (What Every Environmentalist Needs to Know About Capitalism, Monthly Review Press, 2011). Aktualni tekst je pripremljen kao dio konferencije na temu "Sklad i ekološka civilizacija" ("Harmony and Ecological Civilization") koja je organizirana za skupinu gostujućih kineskih akademika koji su zainteresirani za teme ekološkog Marksizma. Konferencija je održana u Institutu za Postmoderni Razvoj Kine (IPDC - Institute for Postmodern Development of China), Claremont, California, 27 i 28 travanj, 2012. Sponzori konferencije su bili kineski Centralni Biro za Kompilaciju i Prijevod pri KPK i Kinesko Društvo za Dijalektiku Prirode.
Fred Magdoff: Sklad i ekološka civilizacija - iza kapitalističkog otuđenja prirode
Fred MagdoffDa istaknem odmah na samome početku kako ja nisam filozof niti sam stručnjak za kinesku kulturalnu povijest. Moja pozadina je poljoprivreda, specifično - plodnost tla i zdravlje, iz te pozadine sam otišao u ekologiju i ekološki pristup poljoprivredi i društvu.
Imajući tu pozadinu na umu, kada govorim o konceptu sklada u kontekstu ljudi, društava i okoline, poprilično razumijem taj koncept.
Koncept se odnosi na sve ljude koji žive zajedno u miru, bez da jedna osoba eksploatira drugu, svaka osoba može postići svoj puni ljudski potencijal u društvu u kojem svatko ima zadovoljene sve osnovne materijalne i nematerijalne potrebe, osjeća se sigurno, sretno i ispunjeno kao ljudsko biće.
Uz to, koncept se odnosi i na sklad između ljudi i okoline, kao i između ljudi i drugih vrsta s kojima dijelimo ovaj planet. U tom konceptu ljudi bi trebali u potpunosti razumjeti i ponašati se u skladu s načinima da budu sjedinjeni s prirodom i ovise o njoj - ne samo za dobavljanje prirodnih resursa koji su neophodni za život, već da im priroda obogaćuje i čuva živote svojim biodiverzitetom i efikasnim funkcioniranjem prirodnih ciklusa.
Postoji jedna važna stvar kada govorimo o konceptu skladnosti kojega sam upravo ukratko opisao. Sklad na ovome svijetu, sklad između ljudi i ostatka ekosistema - nije ostvariv u kontekstu kapitalizma. Kapitalizam, sistem koji je do sada na snazi bio nekih 500 godina (trgovinski kapitalizam oko 250 i industrijski kapitalizam oko 250) - to je relativno kratko vrijeme u 150,000 godina povijesti anatomski modernog čovjeka - kapitalizam je pokazao da njeguje specifične međuljudske odnose i metaboličke interakcije sa zemljom koje su štetne za postizanje skladnog postojanja. To je posljedica osnovnih karakteristika samog kapitalizma i odnosa koji on stvara za vrijeme vlastitog funkcioniranja. Svrha kapitalizma nije zadovoljavanje ljudskih potreba i očuvanje okoliša. Postoji samo jedna svrha i snaga koja goni ovaj sistem - snaga koja je odgovorna i za njegove dinamične i za krizne periode slabog rasta (stagnacije), a to je - akumulacija kapitala bez kraja. Kapitalizam ima niz osnovnih karakteristika i također potiče određene ljudske osobine i odnose.
Ovo su 10 ključnih aspekata kapitalizma:
1) Mora stalno rasti (u suprotnom je u krizi) i njegova osnovna logika i motivacijska snaga nalažu rast
2) Ne postoje druge sile koje ga pokreću izuzev akumulacije sve veće količine kapitala
3) Kroz stvaranje tzv. "eksternalija" (ili popratnih efekata) stvara štetu ljudima, ekosustavu i osnovnim uvjetima za život koji su potrebni ljudima i drugim vrstama. Prema riječima Paula Sweezyija: "Što se tiče prirode, kapitalizam prirodu ne vidi kao nešto što bismo morali poštovati i uživati u njoj, vidi je samo kao sredstvo za stvaranje profita i dodatne akumulacije kapitala" (1)
4) Potiče korištenje neobnovljivih izvora bez ikakvog obzira prema budućim generacijama, kao da tim resursima ne postoji kraj, dok u isto vrijeme zloupotrijebljava i obnovljive izvore kao što su izlov ribe u oceanima i šume.
5) Stvara ogromne nejednakosti u primanjima, bogatstvu i moći unutar i između država. Ne samo klasne, već i rasne, spolne i druge nejednakosti ugrađene su u zakone kapitalističkog kretanja.
6) Potrebuje i stvara rezervne vojske radnika koji su uvijek nesigurno vezani uz ekonomiju, većina ih se drži u siromaštvu ili blizu siromaštva - tako da bi radna snaga uvijek bila dostupna u vrijeme ekonomskog uzleta, u suprotnom se radnike otpušta kada ih poslovanje više ne treba.
7) Promoviraju se nacionalne ekonomije, političke konkurencije i imperijalizam, odlazi se u ratove za dominacijom i pristupom resursima.
8) Potiče i nagrađuje one specifične ljudske vrijednosti koje su nužne za napredak ili samo egzistenciju u ovom posesivnom, individualističkom društvu: sebičnost, individualizam, nadmetanje, pohlepa, izrabljivanje drugih, konzumerizam - dok se u isto vrijeme ne dopušta potpuno izražavanje onih ljudskih karakteristika koje su nužne za skladno društvo (suradnja, dijeljenje, empatija i altruizam)
9) Vodi u narušavanje zdravlja jer ljudi moraju operirati u hijerarhijskim društvima, gdje mnogi rade u opasnim uvjetima ili u poslovima koji su repetitivni i dosadni - dok su u isto vrijeme izloženi gubitku ili strahu od gubitka posla (postoji niz snažnih dugoročnih zdravstvenih efekata koje prouzrokuje gubitak posla.) (2)
10) Uništava zdrava društva kako ljudi postaju sve više osamljeni, dok su autentične kulture zamjenjene dominantnim nacionalnim i globalnim kapitalističkim kulturama. Ljudi postaju ovisni o zgrtanju više za sebe i svoje obitelji, a sve manje se oslanjaju na međusobne odnose s drugim ljudima.
Imperativ rasta kapitalizma zaslužuje posebnu pažnju jer se radi o jednoj od glavnih prepreka na putu prema usklađenom društvu ljudi i prirode. Sve veća akumulacija bez kraja znači da se stalno koriste sve veće količine resursa - bez prestanka - čak iako stalno pronalazimo nove efikasnije načine kako koristiti resurse.
Ekonomija koja raste uz jako slabašnu stopu od 1% godišnje udvostručiti će se u 72 godine, no, ona koja raste 2% godišnje - i dalje jako mala stopa - udvostručiti će se za 36 godina. A kada rastu 3 do 4%, ekonomije se udvostručuju svakih 24 i 18 godina. Kina je ostvarila rekordne stope rasta od 10% godišnje, što znači da se ekonomska proizvodnja udvostručuje svakih 7 godina ! No, već sada koristimo resurse prebrzo od samo jedne planete koju imamo - brzo praznimo neobnovljive resurse, dok u isto vrijeme krivo i pretjerano koristimo resurse koji su teoretski "obnovljivi". Ukoliko se globalna ekonomija udvostruči u idućih 20 ili 30 godina, to će samo ubrzati put u ekološki, a vjerojatno i u socijalni, kaos i uništenje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
