Prema analizi instituta NRDC (Natural Resources Defense Council) koja je objavljena ovog utorka, stanovnici SAD-a bace i do 40% hrane svake godine, otprilike 165 milijardi USD, dok u isto vrijeme stotine milijuna ljudi pati od kronične gladi diljem svijeta, prenosi The Washington Post.
Opsežna analiza, koja predstavlja kompilaciju raznih istraživanja i statističkih podataka, otkriva da se hrana baca "od farme do vilice" dok u isto vrijeme aktualna suša prijeti znatnim povećanjem cijena hrane (opširnije: Velika suša u SAD-u). Analiza također ističe kako su resursi koje je američka vlada uložila u identifikaciju aktualnog problema, daleko manji od usporedbe s europskim državama, naročito Velikom Britanijom.
Cijena hrane u SAD-u još uvijek je relativno niska, što je možda i jedan od ključnih razloga zbog kojeg prosječna obitelj od 4 člana godišnje baci oko 2,275 USD hrane. No, tendencija bacanja hrane u SAD-u se povećala, čak 50% više hrane baca se danas u komparaciji s 1970-ima. Istraživanje navodi kako prosječni stanovnik SAD-a baca oko 10 puta više nego stanovnik na prostoru jugoistočne Azije.
Dana Gunders, jedna od znanstvenica iz instituta NRDC, ističe kako je veliki problem činjenica da se prirodni resursi - voda, zemlja, energija - masovno troše na hranu koja u konačnici biva bačena. "Doslovno bacamo svaki drugi komad hrane s kojim se susretnemo. Bacamo novac i vrijedne resurse", ističe Gunders.
Problem svakako nije samo u domaćinstvima već i u točki proizvodnje - ukoliko cijene na tržištu nisu povoljne, poljoprivrednici često namjerno puštaju hranu da propadne jer niske cijene nisu dovoljne za kompenzaciju troška rada i transporta. Nadalje, tržište forsira uzgajivače da odbacuju svaki estetski defekt na hrani što također dovodi do znatnog bacanja sasvim jestive hrane. U istraživanju se navodi izjava uzgajivača krastavaca koji ističe kako je 75% krastavaca bačenih zbog estetskih razloga - jestivo. Jedan pogon za pakiranje rajčice ističe kako, u vrijeme sezone, svakih 40 minuta bacaju cijeli kamion rajčica zbog istih razloga.
Nakon što se hrana koja ima određeni rok trajanja dostavi, često biva odbijena od strane distributera čiji je posao dovesti hranu do prodajnih centara. Čak i banke hrane često odbijaju hranu, navodeći kako dobivaju više no što mogu primiti u određenom vremenu, stoji u NRDC izvještaju.
Unatoč svim problemima tržišta, proizvodnje i distribucije, najveća količina hrane ipak se baca u domovima i dućanima. Podaci američke vlade sugeriraju kako prodajni centri gube po 15 milijardi USD svake godine samo zbog neprodanog voća i povrća. NRDC ističe kako je jedan od razloga tome činjenica da prodajni centri namjerno pune svoje inventare do vrha kako bi "zadivili potrošače". Problem su i restorani i drugi objekti u kojima se servira hrana. Porcije su često daleko veće od onih koje sugerira država, što opet dovodi do znatnog bacanja hrane.
Grupacije u industriji svjesne su kako gube velik novac i to je jedan od razloga zbog kojega je ove godine pokrenuta inicijativa s ciljem pronalaženja načina kako smanjiti postotak hrane koja se odbacuje. Procjenjuje se kako samo iz ovih sektora godišnje 36 milijuna tona hrane završi na smetlištu.
Istraživanje sugerira kako su zemlje EU-a daleko naprednije po tom pitanju. Europski Parlament donio je rezoluciju kojom se nastoji upola smanjiti bacanje hrane do 2020. Britanija je tako pokrenula kampanju "voli hranu, mrzi odbacivanje".
Prema podacima organizacija za globalni problem gladi, u svijetu trenutačno gladuje 925 milijuna ljudi. Svakog dana 16,000 djece umre od gladi, jedno dijete svakih 5 sekundi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
