Porazom Njemačke i Italije u Europi, još je jedino Japan ostao u grčevitom ratu na strani sila osovine. Japanska stalna napredovanja na pacifičkom bojištu učinila su ga tada američkim "idealnim ciljem" za prvo testiranje atomske bombe. Neki će danas reći kako se ovaj zločin "morao desiti" kako bi se zaustavio Japan, no mnogi se slažu kako to nije tako te ističu da je za japansku kapitulaciju bilo dovoljno da SAD demonstrira svoje razorno novo oružje na prostoru gdje se ne bi desile ljudske žrtve. Japanska kapitulacija očito nije bila jedini cilj - željelo se "uživo" vidjeti kakav će učinak ovo smrtonosno oružje imati ako se upotrijebi protiv grada.
Ovih dana obilježena je 70. obljetnica atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija. U vijestima se spominje broj žrtava i japanska poruka da se svijet mora razoružati kada je riječ o nuklearnim arsenalima. Gotovo da se više ni ne spominje počinitelj, kao ni činjenica da je tog strašnog 8. i 9. 1945. počinjen jedan od najvećih ratnih zločina u ljudskoj povijesti. Ubijeno je preko 250,000 ljudi, što od direktnog napada, što od strašnih posljedica.
Danas je jedno drugo vrijeme, Japan i SAD su saveznici, a nuklearni holokaust oko kojeg su mnogi strahovali za vrijeme Hladnog rata, srećom po nas i cijelu planetu, nije se dogodio. Danas SAD, jedina zemlja koja je iskoristila atomsko oružje protiv druge države i civila, cijelom svijetu određuje što se smije, a što ne. Unatoč činjenici da je svijet danas, 70 godina nakon, poprilično drugačiji, naročito kada je riječ o odnosima između zemalja i sila, tragedija Hirošime i Nagasakija ne smije pasti u zaborav.
Hirošima
Predložene mete za bacanje atomske bombe su bile Hirošima, Kyoto i Yokohama. Izbor je pao na Hirošimu, prije svega zbog urbanističkog položaja grada. Procijenjeno je da će, zbog koncentrične arhitekture, bacanje bombe na Hirošimu rezultirati najvećim razaranjem. Također, jedan od važnih razloga zbog kojih je izabrana Hirošima je taj što u gradu nije bilo zarobljeničkih kampova.
U noći 6. kolovoza 1945. iz pacifičke baze Tinian poletjela su 3 američka zrakoplova na šestosatni put prema Japanu. Bili su to nosač bombe - Enola Gay, u pratnji dva B29 zrakoplova - The Great Artiste, koji je nosio instrumente za precizno mjerenje i meteorološke prilike i Necessary Evil čiji je cilj bio fotografiranje i snimanje.
Atomska bomba punjena s 60 kg urana-235 s kodnim imenom "Little Boy", stavljena je u pogon tek 30 minuta prije dolaska na cilj. Kapetan William Parsons i njegov asistent Morris Jeppson isključili su sve sigurnosne sustave na bombi. Bomba je osposobljena tek u zraku kako bi se smanjio rizik od eventualne aktivacije za vrijeme leta.
U točno 08:15 ispuštena je bomba na središte grada. Eksplozija ekvivalentna 13 kilotona TNT-a uništila je 90% grada.
Hirošima nakon bombardiranjaSat vremena prije izbacivanja bombe radarska stanica u Hirošimi je primijetila približavanje američkih zrakoplova, no zbog procjene kako se radi o tek 3 manja zrakoplova nije uključena ni sirena za zračnu opasnost.
Da nešto nije u redu prvi su primijetili radio operateri u Tokiju. Radio stanica Hirošima jednostavno je prestala emitirati. Pokušali su ih kontaktirati drugom telefonskom linijom, ali bez uspjeha. S druge strane žice više nije bilo signala.
Žrtve bombardiranja20 minuta kasnije dolaze vijesti kako je Hirošimska telegrafska stanica prestala raditi. Iz male željezničke stanice 20-ak kilometara sjeverno od Hirošime dolaze prve neslužbene i konfuzne informacije o nekakvoj katastrofalnoj eksploziji u Hirošimi. Sve informacije prenošene su direktno u generalni štab.
Kontakt s vojnom bazom u Hirošimi nikako nije mogao biti uspostavljen. Ove informacije potpuno su zbunile vojni vrh. Naime, znalo se kako se nije dogodio nikakav veći napad na Hirošimu. Također se znalo kako u samoj Hirošimi nema eksplozivnih zaliha ni arsenala, stoga se odmah eliminirala teorija nekakve nezgode.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
