Interni EU dokument, do kojeg su došli novinari lista The Financial Times, ističe kako Europska unija mora biti spremna djelovati "u roku od nekoliko dana" ukoliko SAD uvede nove sankcije protiv Rusije koje bi pritom pogađale i europske kompanije i europske trgovinske veze s Moskvom. Jedna od mjera koja se pritom predlaže je ograničavanje američke jurisdikcije nad EU kompanijama.
Ovo je reakcija na informacije kako bi SAD uskoro mogli uvesti dodatne sankcije protiv Rusije. No, ono što je zanimljivo je da ako ovaj zakon u američkom Kongresu prođe dati će američkim zakonodavcima mogućnost da vetom spriječe predsjednika ukoliko ovaj pokuša ukinuti te sankcije.
Izvori navode kako je predsjednik Europske komisije, Jean-Claude Juncker, naročito zabrinut da će nove američke sankcije, ukoliko stupe na snagu, zanemariti interese europskih kompanija.
Nadalje, u internoj EU dokumenti navodi se kako bi nove američke mjere mogle direktno pogoditi znatan broj europskih kompanija koje legitimno posluju s Rusijom na području željezničke industrije, rudarstva, financija, transporta itd.
No, zašto SAD sada želi uvesti nove oštre sankcije protiv Rusije? Odgovor je najvjerojatnije projekt Sjeverni tok 2. Naime, u prijedlogu se konkretno navodi kako će nove sankcije direktno ciljati i sve one europske kompanije koje bi radile ili pridonosile izgradnji tog projekta.
Drugim riječima, SAD želi silom zaustaviti svog konkurenta, Rusiju, jer i SAD želi prodavati što veće količine plina Europi, a plinovod Sjeverni tok 2 direktna im je prijetnja.
Spomenimo ukratko neke od bitnih detalja projekta Sjeverni tok. Riječ je o njemačko-ruskom konzorciju pod nazivom Nord Stream AG. Konzorcij je uspostavljen 2005., a sjedište mu je u švicarskom gradu Zug. Rezultat je to direktnih pregovora Vladimira Putina i bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera.
Centar Nord Stream AG konzorcija u švicarskom gradu Zug Plinovod Sjeverni tok (1) dovršen je između 2011. (prva linija) i 2012. (druga linija). Zanimljivo, upravo je ovo vrijeme kada naglo dolazi do zahlađenja odnosa između Moskve i Washingtona, naročito nakon američkog napada na Libiju i kasnije potpore za smjenu režima u Siriji koja je ruski saveznik. Nadalje, ovo je vrijeme kada Putin prestaje biti "partner" Zapada i odjednom postaje najveći neprijatelj.
Slučajnost? Teško. Razlog bi mogao vrlo vjerojatno biti 55 milijuna kubičnih metara plina koliki je godišnji kapacitet Sjevernog toka.
Ako je ovaj plinovod bio jedan od razloga za izbijanje Hladnog rata 2.0, što će se pak tek dogoditi s odnosima između Washingtona i Moskve kada u periodu između 2019. i 2020. postane operativan i plinovod Sjeverni tok 2 koji će kapacitet izvoza ruskog plina prema Europi udvostručiti, s 55 na 110 milijuna kubičnih metara godišnje?
Američka strategija se pritom vjerojatno uopće ne bazira na to što učiniti nakon već što učiniti prije, odnosno što učiniti da se Sjeverni tok 2 nikada ne desi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
