Sto tisuća ruskih i bjeloruskih vojnika započelo je 14. rujna veliku vojnu vježbu na granici s Latvijom, Litvom i Poljskom, najveću takvu vježbu još od 1981. godine. Manevar se zove 'Zapad 2017' i služi ispitivanju nove opreme, taktike, logistike te borbene spremnosti za sukob s NATO-om u i oko Bjelorusije. Ruski dužnosnici pomno prate tijek operacije koja bi trebala biti vrhunac ruske vojne spremnosti. Sve su to službeni razlozi vježbe, ali postoje i oni neslužbeni odnosno politički, koji ukazuju na rusku trajnu sigurnosnu važnost na europskom kontinentu, rusku ulogu i interese u istočnoeuropskoj religiji, te vrlo jasnu poruku Aleksandru Lukašenku, predsjedniku Bjelorusije, koji je zaželio postati najvećom sponom Rusije i Europske unije.
Ruski ministar obrane Sergej Šojgu jasno je naznačio da se radi o strogo obrambenoj vježbi, osobito stoga što se odvija u vrlo upitnom političkom okruženju. Šojgu je još sredinom ljeta upozorio da je ruska glavna obrambena misija odvratiti NATO snage od Rusije i Bjelorusije, što se odnosi na bilo koji vid sukoba s ciljem rušenja ruskoga državnoga vodstva. Šojgu je tom prilikom objasnio kako je Moskva svjesna povećane vojne aktivnosti NATO država u Istočnoj Europi, te da je namjera Kremlja uvjeriti zapadne partnere u napuštanje proturuskih stavova. Doista, na posljednjem sastanku na vrhu NATO-a Rusija i međunarodni terorizam postavljeni su na vrh sigurnosnih prijetnji Savezu. Rusi gledaju na to s neodobravanjem i upozorenjem da je proturuski stav uvod u uništenje sigurnosnog sustava u svijetu kakvog danas poznajemo.
Ruski zapadni susjedi boje se ruskih namjera, osobito jer je vježba napravljena tako da se simulira obrana i odvraćanje NATO snaga iz baltičkih zemalja i Poljske. Ove su zemlje zaštićene sigurnosnim jamstvom Sjevernoatlantskog sporazuma, ali ako bi doista došlo do ruske invazije na njih, one bi bile teško obranjive. Sve ove radnje imaju jake povijesne poveznice s prijašnjim ruskim/sovjetskim napredovanjem protiv Hitlerovih snaga u Istočnoj Europi, a potom i u svezi s Brežnjevljevom doktrinom.
Neki analitičari upozoravaju da bi 'Zapad 2017' mogao biti uvod u promjenu režima u Bjelorusiji. Iako se radi o bliskom ruskom savezniku, Lukašenko nastoji pronaći ravnotežu između Rusije i europskih susjeda. Zbog vrlo snažne unutarnje političke oporbe, koja je ojačala u posljednjih 23 godine koliko je Lukašenko na vlasti, bjeloruski predsjednik je krenuo s pojedinim prozapadnim politikama.
Presedan se pronalazi u vježbama koje su se odvijale prije napada na Gruziju 2008. i aneksije Krima 2014., iako je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov jasno i nekoliko puta odbacio takve ideje. No, kritičari upozoravaju na nedavni federalni zakon koji je Duma donijela 10. kolovoza, a koji poziva na zajedničku zračnu obranu Rusije i Bjelorusije. Njime ruski predsjednik Vladimir Putin traži Dumu ratificiranje protokola iz 2009. kojim se brani zajednička granica i zračni prostor Rusije i Bjelorusije kroz stvaranje ujedinjenog sustava regionalne zračne obrane. Cilj toga zakona jest poboljšanje sigurnosti vanjskih zračnih granica i doprinos jačanju sigurnosti dviju zemalja.
Unatoč zapadnim 'brigama' oko ruskog utjecaja u Bjelorusiji, jasno je da se Moskva i Minsk strateški podržavaju. Ipak, ta potreba ne uključuje nužno i dogovor u svim područjima sigurnosti, vojske te djelovanja Euroazijske unije i Organizacije kolektivne sigurnosne povelje. Ali zato ovdje postoji niz važnijih pitanja koje vežu dvije zemlje, od gospodarskih poveznica do zajedničkog straha od NATO-ove intervencije.
Još od raspada Sovjetskog Saveza 1991. Bjelorusija je ostala blisko vezana uz Rusiju kroz mnogobrojne gospodarske i političke projekte. Minsk se odmah priključio Carinskoj uniji, koja se kasnije pretvorila u Euroazijsku ekonomsku uniju, a do danas je Bjelorusija i aktivan član sigurnosne suradnje. Lukašenko je na vlasti od 1994. i zapadne zemlje su kažnjavale Bjeloruse nizom sankcija zbog neslobode političkih stranaka i medija, iako mnogi zaboravljaju da je Bjelorusija jedna od zemalja u kojima nije zaživjela klasična svakidašnja korupcija, kriminal na cestama, potkupljivost političara, kao što je to bilo u Ukrajini ili Jeljcinovoj Rusiji.
Ova povezanost dviju zemalja nije bajna. Nesuglasice su se povećale otkako je Rusija počela rasti u moći, osobito u vidu napada na Gruziju 2008. i potpore separatistima u istočnoj Ukrajini 2014. Bjelorusija se počela brinuti zbog prirode bilateralnih odnosa s Rusijom, a nakon ukrajinske krize su se u Minsku također počeli propitivati hoće li se slično stanje dogoditi i u njihovoj zemlji. Stoga je Minsk započeo s laganim približavanjem Europi, a Bruxelles je čak skinuo neke sankcije protiv bjeloruskoga gospodarstva i protiv nekih visokopozicioniranih dužnosnika. Minsk je čak stao protiv Moskve kada su Rusi htjeli u Bjelorusiji sagraditi novi vojni aerodrom za rusku vojsku.
Postoje i nesuglasice po pitanju djelovanja Euroazijske unije, pošto se Bjelorusija brine ne koristi li Moskva tu uniju isključivo za svoje političke ciljeve. Čak se propituje i vojna suradnja, za koju se smatra da je samo simbolična organizacija. Bjelorusija i Rusija se često ne mogu dogovoriti oko pitanja cijena energije, tranzita, a ponekad je Minsk vrlo kritičan zbog ruske politike prema svom susjedstvu. Primjerice, Minsk nije htio priznati gruzijske odbjegle provincije Abhaziju i Južnu Osetiju, unatoč moskovskom pritisku. Lukašenko je kritizirao i Armeniju, najvećega ruskoga saveznika na Južnom Kavkazu, oko svoje politike u Gorskom Karabahu.
Unatoč svim tim nesuglasicama, vježba poput 'Zapad 2017' više je znak bjeloruske potrebe za ruskom pomoći. Rusija je ionako najveći ulagač u bjelorusko gospodarstvo, a u sigurnosnim pitanjima se u Minsku boje jednako kao u Moskvi mogućnosti sukoba s NATO snagama. Uostalom, Lukašenko se može politički najbolje razumjeti s Putinom, jer obojica sagledavaju političku moć u dužem razdoblju, te se suočavaju s jačanjem unutarpolitičke oporbe. Zato se mora bjeloruska vanjska politika promatrati iz toga kuta, unatoč Lukašenkovim željama za samostalnošću u odnosu prema Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
