Kriza socijaldemokracije je najuže povezana s novom sve izrazitijom neravnotežom između kapitalizma i demokracije. Vremenom su se pogoršali uvjeti vezani za pristup tehnokratskog tipa, ali i oni vezani za borbeniju tradiciju radničkog pokreta.
Kako bi spasila svoju političku važnost Socijaldemokracija mora ponovo otkriti svoj utopistički projekt, u cilju uspostavljanja ravnoteže između univerzalne osnove demokracije i partikularnih interesa kapitala.
Marc SaxerU zlatnom periodu nakon Drugog svjetskog rata Socijaldemokracija je efikasno uspjela pripitomiti i obuzdavati životinjske instinkte kapitala. Danas po mišljenju mnogih ona to više nije u stanju. Ako se želi boriti za jednake mogućnosti za sve, takav emancipatorski projekt mora uspjeti promijeniti strukture vlasti kako politike tako i ekonomije. A to neizbježno izaziva reakciju onih, koji su, na protivnoj strani, živo zainteresirani da se sačuva postojeće stanje stvari.
Kako bi porazio otpore onih, koji se dižu u obranu izvora prihoda, ideologije i rente, što proističu iz njihove privilegirane pozicije, svaki emancipatorski projekt mora biti sposoban da izrazi vlastitu snagu i moć. Historijski, ta moć zavisi o sposobnosti radničke klase da mobilizira mase.
Izborne pobjede Socijaldemokracije dale su joj snagu da se služi državom, kako bi garantirala jednake mogućnosti svima. Masovni štrajkovi i protesti dali su moć sindikatima da pregovaraju sa čvrste pozicije sa kapitalističkom suprotnom stranom. Međutim, dva noseća stuba radničkog pokreta, a to su partije i sindikati, danas su daleko manje u stanju mobilizirati te izvore snage. Duboki uzroci opadanja njihovog utjecaja leže u društvenoj slici, koja je osakatila moć partija, sindikata te radničkog pokreta. A treba otvoreno kazati, bez sakrivanja, da je Socijaldemokracija i sama sebi zadala ozbiljne udarce, napuštanjem utopijskog projekta.
Vanjske strane slabljenja Socijaldemokracije
Ključ procesa, koji su u tijeku, uzrokovala je neravnoteža moći Socijaldemokracije i kapitalizma. U znaku ideologije koja demonizira državu i glorificira tržište, sve zapadne zemlje doživjele su kako dobija zamah razaranje socijalne države. Četrdeset godina neoliberističkih politika dramatično su narušile ravnotežu u redistribuciji novca, podijelili su društva i jako oslabili države.
Kad je potom otkrivena strukturalna nestabilnost financijskog kapitalizma bilo je već prekasno, da bi se krenulo u suprotnom smjeru. Multinacionalne kompanije i velike banke nisu samo izobličile tržišta, nego dovele do stanja u kojem globalne financijske tokove demokratski sistemi nisu više u stanju kontrolirati. Brak kapitalizma i demokracije došao je do svog kraja.
Neoliberalisti smatraju da tržišta moraju biti iznad država, ukoliko se želi stvarati bogatstvo; posljedica je da je država gurnuta na sluganske funkcije u odnosu na tržište. "Demokracija na usluzi tržištu" Angele Merkel je upravo to: svođenje politike na "radionu za popravke" tržišta. I ukoliko se demokracija usudi poremetiti taj odnos podaništva (na primjer irskim odbijanjem ratifikacije Ugovora EU ili odbijanjem Američkog Kongresa da spašava banke) "pogrešna" odluka se smjesta ispravlja ili poništava i to bezprizivno (treba se sjetiti grčkog referenduma o politici štednje – austerity). Posljedice toga su dovođenja zlosretnih vlada, u Grčkoj kao i u Italiji, sastavljenih od tehnokratskih elita, što je dovelo do korozije legitimiteta demokratskog predstavništva.
Za Socijaldemokraciju takav razvoj ima dramatične posljedice. U prvom redu zato, jer je ključno sredstvo snage Socijaldemokracije, nacionalna država, jako nagrižena. Prepuštene samima sebi nacionalne države nisu više u stanju adekvatno se sučeljavati sa globalnim izazovima, koji obuhvaćaju previše toga: od klimatskih promjena i terorizma do divljanja financijskih tržišta. Ni globalna governance nije bez problema sa tehnokrtskom strukturom poput one u Bruxellesu, koja je naravno pobornik liberalističke stvari te je prenijela vlastito donošenje odluka na intervladinu razinu, što još više slabi moć pojedinačnih demokratski izabranih parlamenata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
