Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja

Popularna novinarka i kolumnistica dnevnog izraelskog lista Haaretz, Merav Michaeli, još jednom kroz svoj izravan i iskren tekst podsjeća cijeli svijet kako izraelska vlada, njena unutarnja i vanjska politika, nisu - i nikad neće biti - predstavnik cijelog naroda države Izrael.
U svom najnovijem tekstu opisuje one sentimente i osjećaje koje danas dijele brojni stanovnici tzv. "zapadnih demokracija" - velika nominalna sloboda govora, okupljanja, prosvjedovanja i ostale aktivnosti koje su nam zajamčene aktualnim sistemom gotovo da nemaju nikakvog utjecaja kada je riječ o borbi protiv nepravde, pohlepe, a ponajviše protiv izrabljivačkih tendencija modernog kapitalističkog sustava.

Preko pola milijuna ljudi okupilo se na velikim anti-vladinim prosvjedima prošle godine u Tel AvivuNaravno, pogled iz Tel Aviva još je daleko sumorniji no onaj kojem smo i sami svjedoci danas u Europi. Izraelska ekonomija, naročito građevinski sektor, direktno ovisi o okupaciji tuđeg teritorija.
U Izraelu, baš kao i svugdje na svijetu, mnogi ljudi su sasvim indiferentni prema ovakvoj nepravdi. Neki će s lakoćom okrenuti glavu, sve dok su u stanju komotno živjeti pod aktualnim sistemom.

U neljudskom sistemu koji priznaje samo surovu borbu za opstanak, pojedini segmenti populacije propadaju duboko u licemjerni konformizam.
Taj fenomen nikako nije specifičan samo za državu Izrael, možemo ga pronaći svugdje - pa čak i pred vlastitim vratima - država Hrvatska voli isticati kako je nastala u ratu i kako je svoj teritorijalni integritet branila od okupacije, no danas hrvatski vojnici sudjeluju u brojnim misijama na okupiranom teritoriju na prostoru Bliskog istoka. Gdje je otvorena i snažna kritika stanovništva? Gdje je osuda ovog licemjerja?

Anti-vladini prosvjedi u Tel AvivuIzrael je ipak specifičan slučaj, nepravda je često udaljena svega nekoliko kilometara. U svakom narodu postoji osviješteni segment populacije koji ima potrebu podići glas protiv nepravde, Izrael svakako nije iznimka.
Veliki prosvjedi protiv aktualne vlade mobilizirali su stotine tisuća građana koji se još uvijek nisu odali sirovom konformizmu, velik broj njih nikada se neće pomiriti s činjenicom da njihova vlada, doslovno u njihovo ime, okupira tuđu zemlju i brutalno postupa sa stanovništvom u okupaciji.
No, sustav moderne demokracije - koji je u Izraelu gotovo preslika zapadne Europe - jednostavno je imun na svaki otpor. Najviši "rezultat" kojeg prosvjednici mogu postići je dovesti do smjene vlasti, čime u principu nisu napravili ništa kako bi se nepravda zaustavila - monolitne smjernice po pitanju vanjske i unutarnje politike više nisu kontradiktorne od stranke do stranke, izuzev kozmetičkih i demagoških floskula, političke strukture operiraju kao kolektiv jednoumlja.

Izraelci ni izborima ni prosvjedima nisu u stanju zaustaviti okupaciju tuđeg teritorija, isto kao što ni Hrvati nisu u stanju zaustaviti ulazak u mega-kapitalističke konfederacije ili pak Grci kada je riječ o odbijanju financijskog paketa "spasa" od strane Njemačke i drugih kreditora.
U Grčkoj smo imali također stotine tisuća ljudi na ulicama, spaljene zgrade diljem Atene, žestoke i krvave sukobe s policijom - taj silni otpor "odozdo" opet je bio u konačnici nemoćan pred monolitnim odlukama po pitanju njihove budućnosti.

Merav Michaeli je kolumnistica za list "Haaretz", profesorica na više fakulteta i jedna od utjecajnijih autora/novinarki u IzraeluNarodi diljem svijeta, Izraelci, Grci, Hrvati, Srbi, Amerikanci ili pak Indijci - svi oni znaju prepoznati što je "dobro", pravično, pravedno i pošteno - ka toj pravdi streme milijuni u očajnoj borbi koja ih u konačnici ostavlja praznih ruku - prosvjed od 100 ili 1,000,000 ljudi, svejedno je, gotovo uvijek iza ostaje gorak okus neuspjeha, poraza i nemoći.
Da li to znači da bi narodi trebali jednostavno odustati? Pokleknuti pred malim strukturama moći koje jedva da tvore i 1% populacije?
Nipošto, dosadašnji "neuspjesi" samo pokazuju kako borba mora biti većih magnituda i kako u borbi za pravdu neće biti dovoljno igrati prema "njihovim pravilima".
Prosvjedovanje prema "zakonima o prosvjedovanju", gdje sistem nalaže gdje prosvjed smije biti, do koliko sati, uz koliko decibela itd. zapravo i nije prosvjed, samo orkestrirana imitacija i potencijalni ispušni ventil.
Prosvjednici su dugo vremena pokazivali svoju "kulturu" i volju da se usklade s pravilnicima, no kada jednog dana shvate da time samo gube vrijeme, i sam karakter "prosvjeda" mogao bi postati znatno radikalniji.

"Proces" apatije i osjećaja nemogućnosti očito je nužna stepenica ka pravim i temeljitim pobunama protiv svake nepravde i zla koje se nanosi stanovništvu.
Upravo taj osjećaj bespomoći danas je aktualan među brojnim stanovnicima Izraela, a kolumna novinarke Merav Michaeli opisuje ga savršeno.
Slijedi slobodan prijevod s engleskog jezika na hrvatski.

"Za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja"

Zašto nisam ništa napisala o tome - upitala sam samu sebe. Možda zato što su takve priče o zarobljenim Palestincima i tretmanu naše policije i vojske postale toliko učestale.

Kada sam čitala taj tekst potpuno podsvjesno sam ga jednostavno ignorirala, blokirala u glavi i pogledala na drugu stranu, jer tko više ima snage se nositi sa svim tim vjestima?

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.