Sudeći prema aktualnim informacijama, bitka za grad Kobani ulazi u krvavu završnicu. Više od tri tjedna kurdski borci, znatno slabije naoružani, odolijevali su napadima ISIL-a. Za ISIL je Kobani postao ključna strateška meta. Okolna naselja, stotine manjih naselja, su zauzeli u za njih već tipičnoj "blitzkrieg" ofenzivi kakvu smo vidjeli početkom ljeta u Iraku.
No, ISIL-ova ofenziva u Iraku ipak nije uspjela zauzeti niti Bagdad, glavni grad Iraka, niti Arbil, glavni grad sjeveroistočne iračke autonomne pokrajine Irački Kurdistan. Nema sumnje kako su u ovom zaustavljanju ISIL-a u Iraku važnu ulogu odigrale i američke zračne snage koje su udarima spriječile da se u jednom Arbilu desi ono što se upravo dešava u gradu Kobani.
Dakako, kada govorimo o magnitudama, bitno je istaknuti kako je Kobani znatno manji grad od spomenutih. Prema popisu stanovništva iz 2004. u gradu je živjelo oko 44 tisuće ljudi. Usporedbe radi, Arbil ima preko 1,5 milijuna stanovnika, dok u Bagdadu prema zadnjim procjenama živi čak 9 milijuna stanovnika.
Grad Kobani nastao je početkom prošlog stoljeća. Prema povjesničarima započeo je kao jedna obična željeznička postaja 1912. godine na pruzi Konya (Turska) - Bagdad (Irak). Skupina armenskih izbjeglica, koji su bježali pred genocidom kojeg je nad njima provodila Turska, došli su na ovaj prostor te su uz željezničku postaju podigli selo. Nakon što je 1921., uz željeznicu, ucrtana granica s Turskom, dio grada ostao je s turske strane.
Grad Kobani nalazi se na samoj tursko-sirijskoj granici - na slici: ljudi iz Turske gledaju kako se iznad Kobanija diže dimGrad su isplanirale većinom francuske vlasti koje su u to doba vladale Sirijom. U gradu se i danas mogu vidjeti zgrade izgrađena za vrijeme francuske vlasti. Sredinom 20-og stoljeća u gradu su bile 3 armenske crkve, no mnogi stanovnici su emigrirali u Sovjetski Savez 60-ih godina.
Danas u gradu Kobani žive Kurdi, Arapi, Turkmeni i Armenci. Kobani je kurdsko ime za grad, Arapi ga znaju pod imenom Ayn al-Arab.
Nakon izbijanja rata u Siriji vlasti u Damasku i sirijski Kurdi (bar onaj dio povezan s PKK-om) dogovorili su kako će Kurdi dobiti autonomiju na sjeveru zemlje, a sirijska vojska će se od tamo povući. Tako se i dogodilo - od 2012. kurdskim prostorom upravljaju Kurdi, a sirijska vojska fokusirana je na rat protiv Islamista koji su u jednom trenutku kontrolirali znatan dio centralne Sirije te čak bili i u poziciji da zaprijete glavnom gradu Damasku.
Moglo bi se reći kako su sirijski Kurdi u ovom tragičnom ratu politički "profitirali" jer teško da bi im Assad dao autonomiju da se nije desila ovakva situacija. U jednom periodu tako je i izgledalo, da su sirijski Kurdi "dobro prošli". No, ta vremena trajala su kratko. Relativan mir na kurdskim teritorijima sjeverne Sirije transformirao se u možda i najstrašnije ratište u cijeloj Siriji i Iraku.
ISIL nema milosti prema nikome osim prema vlastitim religijskim interpretacijama, no naročito mrze Kurde. U kurdskim naseljima koja su pala pod kontrolu ISIL-a došlo je do masakriranja civila. Bježeći od najstrašnije sudbine mnogi su napustili svoje domove te je krenuo ogroman egzodus stotine tisuća Kurda s ovog prostora. Neki su spas potražili u donekle mirnijem Iračkom Kurdistanu, dok su drugi masovno prešli preko granice u Tursku.
Naime, prostor Turske preko granice je prostor na kojem ionako većinom žive Kurdi. Ideja o zajedničkoj državi, državi Kurdistan, je ideja koja se proteže kontra granica kakvima ih danas poznajemo. Ako bi jednog dana došlo do stvaranja Kurdistana na prostoru gdje danas žive Kurdi, onda bi ta nova država obuhvaćala dijelove sjeverne Sirije, dijelova Iraka i Irana, ali ponajviše Turske.
Karta: prostor na kojem žive Kurdi
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
