Kako se širi kineska Inicijativa Jednog Pojasa, Jednog Puta, nove države dobivaju sve veći značaj u globalnim razmjerima. Mnoge oči gledaju u Kazahstan, koji se modernizira i postaje regionalnim igračem kroz svoj gospodarski i diplomatski uspjeh. Tako Kazahstan stoji u sjecištu političkih i poslovnih interesa Rusije, Kine, Irana i Sjedinjenih Država. Zemlja pod predsjedništvom Nursultana Nazarbajeva drži mnoga važna mjesta u Ujedinjenim narodima, Organizaciji islamske suradnje te Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju.
Zemlja koja pokriva golemu površinu između Rusije i Kine ima stoga i ključnu geostratešku poziciju. Njegova gospodarska slika sve je bolja jer strana ulaganja i strukturalne reforme mijenjaju državu, pa Astana više ne ovisi o tuđoj pomoći. Iako Kazahstan ima velika mineralna i energetska bogatstva, ipak program razvoja do 2050. veliki naglasak daje na razvoj ljudskog kapitala. Kazahstan nastoji unaprijediti obrazovanje, diverzificirati gospodarstvo, izgraditi modernu infrastrukturu orijentiranu poslovanju, povećati kapacitete autocesta i transportnih koridora, te razviti euroazijski financijski centar u Astani.
U tome Kazahstan ima i nekih poteškoća. Niži sudovi često ne razumiju ili krivo tumače zakon. Strane nevladine organizacije i međunarodne organizacije napominju potrebu unapređenja vladavine prava. Zemlja je u donjem dijelu Indeksa korupcije Transparency Internationala, te drži 131. od 176 država svijeta. Stoga, Astana je u potrebi drastičnih mjera za borbu protiv korupcije, čime bi mogla pospješiti strana ulaganja. Državno čelništvo je svjesno ovih izazova. Predsjednik Nazarbajev je 2015. pokrenuo stotinu konkretnih koraka za implementaciju pet institucionalnih reformi koje se tiču izgradnje vladavine prava, kontrole korupcije, poboljšanja javne službe, osiguranja gospodarskog rasta i jačanja nacionalnog jedinstva. Taj plan se sastoji od restrukturiranja državnih kompanija, kretanje prema gospodarstvu čija osnovica nisu resursi, privlačenja stranih ulaganja i izgradnje transportne infrastrukture kojoj bi zavidio cijeli svijet. U tome Kazahstanu pomaže Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) koja je prvi puta održala susret u Almati od 23. do 25. listopada i pokrenula proces restrukturiranja kroz partnerski program.
Nazarbajev je najavio treću modernizaciju Kazahstana u veljači i travnju ove godine. Kazački jezik bi trebao odbaciti prilagođenu ćirilicu i do 2025. u potpunosti prijeći na latinicu kao korak prema olakšavanju globalne integracije. Putem stotinu konkretnih koraka nastojat će se smanjiti korupcija u zemlji. Plan je također da Astana postane glavnim financijskim središtem Zajednice nezavisnih država i Novog puta svile. Astana će biti posebna zona s odvojenim pravosudnim sustavom temeljenom na engleskom običajnom pravu. Ova zona bi se usredotočila na davanje usluga tržištima kapitala i islamskim financijama, te planira postati jednom od dvadeset vodećih financijskih središta svijeta. Astani je uzor Dubai International Financial Centre, njegova međunarodna suradnja obilježena visokom etikom i pravnim standardima.
Naravno, pitanje proizvodnje nafte nije stavljeno u stranu. Uz prošireno naftno polje Tengiz, Kazahstan je ponovno otvorio naftno polje Kashagan, te Astana sada traži reviziju nacionalne kvote u OPEC-ovom kartelu, ali i izvan njega. Dogovor unutar OPEC-a traje do prosinca 2017. a nakon toga se može i mijenjati, osobito zbog saudijskih zahtjeva za razvojem Vizije 2030. trenutačnog prestolonasljednika princa Mohameda bin Salmana. Astana računa na skok cijene nafte do 70 ili 80 dolara po barelu, što bi značilo mnogo za Kazahstan. Kazahstanski energetski sektor cvijeta. Tijekom 25. godišnjice kazahstanske neovisnosti, Europska banka za obnovu i razvoj dala je dvjesto milijuna eura za projekte energije sunca i vjetra. Vitol, najveći svjetski nezavisni trader energijom povećao je pozajmnice državnim kompanijama na cijenu od pet milijardi dolara. Ujedno, Nazarbajev nalaže što bržu i širu digitalizaciju prostora ZND-a.
Cijela ta gospodarska slika u svom zaleđu ima i jaku diplomatsku crtu. Početkom lipnja ove godine, u Kazahstan su stigli ruski i kineski predsjednik Vladimir Putin i Xi Jinping, te indijski premijer Narendra Modi, zajedno s desetak drugih svjetskih lidera na summit Organizacije za šangajsku suradnju; istovremeno se u Astani otvorio Svjetski EXPO 2017. s preko stotinu zemalja i milijune posjetitelja preko ljeta, a trajni mirovni pregovori također tvore od Kazahstana novo središte svjetske geopolitike. U UN-u će Kazahstan uskoro preuzeti predsjedavanje u Vijeću sigurnosti, a Nazarbajeva sada traže čelnici mnogih zemalja, uključujući Sjedinjenih Država. Amerikanci su se osobito zainteresirali za izgradnju dobrih poslovnih i političkih odnosa s Astanom, pa je tako 300-injak kazahastansko-američkih zajedničkih poduzetničkih pothvata i stotinjak američkih kompanija na kazahstanskom tržištu pokazatelj želje za razvojem i konkretnih političkih odnosa.
Kazahstanska vlada koristi svoj zemljopisni položaj kao organizacijsko načelo vanjske politike i politički simbol neovisnog Kazahstana. Nazarbajev je često jasno iskazivao da je njegova zemlja euroazijska, koja stoji između Istoka i Zapada, te time postaje most Europe i Azije. Takva misao je u središtu multilateralne diplomacije Astane, u kojoj se Kazahstanci vide u središtu dobrosusjedskih odnosa povjerenja na cijelom euroazijskom prostoru. Istovremeno, Nazarbajev želi osigurati kazahstansku neovisnost i suverenost spram tradicionalne ruske hegemonije i zbog toga diverzificira političke i gospodarske poveznice s ostalim velikim središtima moći, s Kinom, Sjedinjenim Državama i Europskom Unijom.
Nije samo zemljopisni položaj presudan za Kazahstan kao novu diplomatsku silu; tu je i bogatstvo prirodnih resursa, etnička demografija zemlje i oblik vlasti. Kako Kazahstan nema izravni izlaz na otvorena mora i manjka mu komunikacijskih resursa, Nazarbajev je od početka morao razvijati suradnju s Rusijom i Kinom koji daju izlaz u svijet. Za gospodarstvo u kojemu 70 posto svih izvoza čini nafta i koja daje 40 posto proračuna, diverzifikacija je neophodna. Kada je Nazarbajev preuzeo vlast u prosincu 1991. njegova sovjetska politička elita nije imala nacionalističku legitimnost. On je ostao pobornikom reformiranog Sovjetskog Saveza čak i nakon propalog protugorbačovljevog puča u ljeto 1991. jer je uvidio da njegova velika nova država ima mnogobrojne građane nekazačkog porijekla. Značajna ruska manjina nalazi se na sjeveru zemlje, što već godinama prijeti određenim ruskim iredentizmom, a duž 1533 kilometara duge granice s Kinom postoje i neki neriješeni teritorijalni sporovi.
Tu je i autoritarna priroda Nazarbajeva koja je uvelike utjecala na vanjsku politiku zemlje. Međunarodne organizacije većinom govore da zemlja nije slobodna, da je tranzicijska i hipercentralizirana, te da se zasniva na bliskim odnosima s predsjednikom, njegovom obitelji, bliskim suradnicima, dok su ostale institucije marginalizirane. Tako je sam predsjednički krug prikaz neopatrimonijalnog sustava koji nije posve nepotistički, jer uključuje i racionalne mreže vezane za gospodarske i upravne interese. Zbog toga su i izbori u Kazahstanu relativno nevažni, pa i slobodni (barem što se tiče zakonodavne vlasti). Neki komentatori smatraju da elita koristi vanjsku politiku kao legitimnost svoje vladavine, jer unutarnja politika nije uspjela osvojiti srce i razum građana. Umjesto toga, Kazahstan projicira imidž državne elite koja je međunarodno odgovorna i koja ima potporu kod kuće. Vanjska politika je visoko vidljiva, relativno manje košta od vođenja unutarnjih programa, te ima značajnu simboličnu važnost. Ujedno se time stvara kazahstanski identitet stepe – miran, ekonomski liberalan i otvoren narod koji ima regionalne i multilateralne institucije i identitete.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
