Najnovije današnje izjave koje dolaze od ruskog premijera Dmitry Medvedeva možda su i najstroža ruska upozorenja aktualnom militarizmu kojeg propagiraju zapadne sile, na čelu sa SAD-om i Obaminom administracijom.
Govoreći na Međunarodnom Pravnom Forumu danas u Sankt Petersburgu, Dmitry Medvedev je izjavio: "Vidjeli smo mnoga kršenja državnih suvereniteta posljednjih godina. Prisjetimo se samo vojnih operacija protiv drugih zemalja pri kojima su se kršile UN rezolucije. Daju se izjave da je neki 'režim izgubio legitimitet' - i te izjave dolaze od strane stranih država, a ne od naroda konkretne države - uvode se sankcije koje u potpunosti zaobilaze međunarodne organizacije."
Medvedev je za vrijeme govora konkretno istaknuo Ujedinjene Narode - organizaciju za koju tvrdi da nije "savršena", ali je trenutačno "jedina koja može djelovati u svrhu rješavanja međunarodnih konflikata".
"Nemamo druge platforme, makar se to nekima danas ne sviđalo. No, Povelja Ujedinjenih Naroda jasno ističe da se mora poštovati vladavina prava i suverenitet drugih država", istaknuo je Medvedev.
"Uvođenja raznih kolektivnih sankcija koje zaobilaze međunarodne institucije ne pomažu situaciji u svijetu, dok nesmotrene vojne operacije u drugim državama na vlast dovode radikale. U jednom trenutku, ove akcije kojima se ruše suvereniteti drugih država, mogle bi završiti velikim regionalnim ratom i čak - nije da vas želim prestrašiti - uporabom nuklearnog oružja", navodi Medvedev, prenosi RIA Novosti.
Govoreći o novim kršenjima suvereniteta, Medvedev se pritom referira na Libiju i napad koji je uslijedio kao direktno kršenje UN rezolucije o zabrani letenja. "Režim je izgubio legitimitet" su krilatice koje su popularizirali američki predsjednik Barack Obama, državna tajnica Clinton, a po sili inercije i svi zapadni vođe.
Te konstatacije definitivno ne predstavljaju stav naroda, pogotovo ne u Libiji. Stotine tisuća stanovnika Libije je izašlo na ulice kako bi dali svoju potporu tadašnjem vođi, pukovniku Muammar Gaddafiju. Da je zaista "režim izgubio legitimitet", ne bi bila potrebna nikakva vanjska sila u rušenju istoga.
VIDEO: pro-Gaddafi skup u Tripoliju, 1.7.2011.
Ono što je vrijedilo za Libiju još je i dodatno naglašeno u slučaju Sirije - milijuni stanovnika Sirije, pripadnici svih manjina i religijskih uvjerenja, organizirali su masovne skupove potpore predsjedniku Assadu diljem zemlje. No, u slučaju Sirije legitimitet je potvrđen i u procesu političkih reformi. Na referendum o usvajanju novog Ustava odazvalo se 57% stanovnika, 89% je glasalo za uvođenje novog Ustava kojeg je predložio predsjednik Assad.
(opširnije o novom sirijskom Ustavu:
- Preambula i detalji novog Ustava
- Analiza - Prošao sirijski referendum o novom Ustavu - sirijski narod odlučio: želimo reforme koje provodi Bashar al-Assad)
Na parlamentarne izbore također se odazvalo preko pola birača - 51.2%. Pro-vladin blok "Nacionalni progresivni front" osvojio je 73% glasova.
(opširnije o parlamentarnim izborima: Analiza: parlamentarni izbori u Siriji, stranke, izlaznost, rezultati, vođe opozicije)
Pojedine marginalne pobunjeničke organizacije kao što je SNC - koji se ni ne nalazi u Siriji, već u Turskoj - bojkotirale su izbore, no taj čin nimalo ne umanjuje činjenicu da su se milijuni stanovnika Sirije odazvali izborima i na taj način i politički potvrdili svoju potporu aktualnim vlastima.
Američki mediji proglasili su oba izbora "nevažećima" bez ikakvog argumenta, naprotiv izvještavanju pojedinih zapadnih medijskih kuća, oba izbora bila su popraćena međunarodnim promatračima.
Podsjetimo, zapadni mediji proglasili su i ruske predsjedničke izbore "nedemokratskima" - u tome je ključnu ulogu odigrao šef međunarodne promatračke misije, Tonino Picula, koji je izjavio da izbori "nisu bili demokratski zato jer Putin ima toliko vodstvo". Od kada je prednost nad drugim kandidatima nedemokratska?
VIDEO: pro-Assad skup u Damasku, prosinac 2011
Nečuveno je da o demokratskom pluralizmu najveće kritike dolaze iz SAD-a, zemlje u kojoj je zadnji predsjednik izvan dominacije 2 najveće stranke bio Millard Fillmore, a to je bilo godine 1853.
Stanovnici SAD-a preko 150 godina trpe diktat dvije političke opcije, demokratske i republikanske - koje su zapravo ista medalja s dva lica. Da teatar apsurda bude još i veći, glavni saveznici SAD-a na prostoru Bliskog istoka su naj-nedemokratičnije zemlje u regiji, možda i u svijetu - Katar i Saudijska Arabija.
U jednoj se na lomači spaljuju vještice u 21. stoljeću, dok je druga apsolutistička monarhija u rukama kraljevske obitelji Al Thani koja vlada još od 1825. Nikakvi moderni mediji i aviokompanije ne mogu promjeniti tu činjenicu. U Kataru živi 1,5 milijuna ljudi, no samo oko 300,000 su katarske nacionalnosti, sve ostalo je radna snaga. Zašto SAD i organizacije za "ljudska prava" malo ne preispitaju u kakvim uvjetima žive radnici u Kataru i kakva su njihova radnička prava?
Netko je zaista izgubio legitimitet u ovome što se događa posljednjih 10-ak godina, ali to nisu libijski, sirijski, iranski i drugi od zapada proglašeni "režimi" - jedini legitimitet koji je u potpunosti izgubljen je onaj SAD-a i njihovih saveznika/satelita.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
