Tko još pamti "vulkan u Damasku", pokušaj zauzimanja glavnog grada Sirije 2012. godine? Trebala je to biti najveća akcija militanata, možda i završna bitka za Siriju. Jordanska granica bila je probijena, preko Libanona su infiltracije bile masovne, a javnosti Zapadnog svijeta odlično i uspješno su se prodavale laži o oružanom pro-demokratskom ustanku u Siriji.
Nikakve takve erupcije koja bi mogla ugroziti glavni grad Sirije tog dana nije bilo. Pokušaj se desio i završio je porazom pobunjeničkih snaga koje su se vratile u okolicu grada te se na tom prostoru vode intenzivne borbe sve do danas, a od pokušaja su ostali samo džepovi otpora, većinom na istočnoj strani grada.
No, neposredno nakon neuspjeha u Damasku, uslijedio je veliki šok uz puno manju najavu, ali daleko veći intenzitet. Bitka za Damask se najavljivala kao kakav meč za titulu u profesionalnom boksu, ali ono što se desilo na sjeveru Sirije nakon te propale operacije bilo je puno konkretnije.
"Ako ne može Damask, uzeti ćemo Aleppo", poručilo je sjeverno krilo anti-vladine pobune koja se već tada poprilično uvukla u krevet s terorističkim elementima. Aleppo je najveći sirijski grad, u neka mirnija vremena brojio je i do 2 milijuna ljudi. Za razliku od Damaska koji je političko, administrativno i kulturalno središte Sirije, Aleppo je ekonomski motor, glavni financijski centar zemlje.
Tragedija Aleppa biti će njegov zemljopisni položaj. I Damask je izložen tragediji zemljopisa, na satelitskim kartama to često ne uočavamo, no pravac iz Jordana prema Damasku je kao stvoren za veliki juriš. U slučaju Aleppa ta tragedija je neposredna blizina Turske. Mizernih 35 kilometara prema sjeveru te svega 27 kilometara prema zapadu - to su pravci iz kojih će se stisnuti najveći sirijski grad u ljeto 2012.
Ni danas nije sasvim jasno da li je sirijska vojska mogla učiniti nešto više po pitanju obrane grada ili je već i učinjeno bio herojski podvig. Napad iz pravca zapada je odbijen, ali isto nije ponovljeno u slučaju sjevera i istoka grada. Bio je to početak najveće bitke u sirijskom ratu, dvije snage su se sukobile u samom gradu i zaustavile gotovo točno na polovici.
Zapadni dio Aleppa ostao je čvrsto u rukama sirijske vojske, pro-vladinih snaga, dok je istočni dio grada pao u ruke militanata. Manji i veći pomaci s obje strane događaju se još od ljeta 2012., a sada se već 2014. ubrzano bliži svome kraju. Bitka za najveći sirijski grad i dalje traje, i dalje je neizvjesna.
U okupiranom istočnom dijelu grada desila se transformacija za koju se znalo da će se desiti. Nezamislive okrutnosti, odrubljene glave i drugi simboli terorističke vladavine postajali su sve očitiji. Polovica grada počela je putovati natrag kroz vrijeme - s druge strane rijeke Queiq (poznate i kao rijeka Aleppo) Srednji vijek počeo se aktualizirati.
No, neke stvari su se, u vojnom smislu, ipak promijenile od ljeta 2012. Glavni grad Damask više nije u okruženju, stanovnici Latakije na obali više ne strepe od proboja ekstremista preko okolnih brda, granica s Libanonom je poprilično zatvorenija uvelike zahvaljujući Hezbollahu, a od nedavno se i Homs - epicentar pobune - nalazi u rukama sirijske vojske.
Na istoku Sirije odvija se jedna sasvim druga priča, priča o ISIL-u, Kurdima i tek rijetkim oazama vladine kontrole. No, centar je ionako strateški daleko važniji u ovom trenutku. Bitka za Aleppo mogla je postati velika bitka za Aleppo tek nakon što je sirijska vojska učvrstila svoje položaje drugdje. Prebacivanje svog fokusa na najveći grad mogla je biti katastrofalna odluka.
Sada je situacija drugačija, napredak na terenu ozbiljno otvara mogućnost sirijskoj vojsci da zada završni udarac militantima koji drže istočni dio grada pod okupacijom. Stječe se dojam da mogu to učiniti i da se pripremaju to učiniti. Jedino pitanje koje se sada postavlja je - hoće li im se to dopustiti?
Stvari po tom pitanju ne izgledaju nimalo dobro. U Siriji se već desila strana invazija. Činjenica da američki vojni zrakoplovi trenutačno napadaju samo ISIL ne znači da se isti već sutradan ne mogu preorijentirati na druge mete, tj. na sirijsku vojsku.
To je bila opasnost koja je Siriji prijetila od onog dana otkako su prvi američki vojni zrakoplovi ovog ljeta ušli bez odobrenja u zračni prostor Sirije. No, ta opasnost je bila na razini teorije, barem do sada - naime, sada se stvari počinju mijenjati, sve otvorenije se počinje zagovarati skretanje fokusa (samo) s ISIL-a i početak rata protiv sirijske vojske.
Američku vanjsku politiku često treba "čitati" na stranicama njihovih najutjecajnijih tiskovina, pametni analitičari to čine već desetljećima i prognoze su im često točne - ugledni autor Noam Chomsky poznat je po svom isticanju da sve zapravo "piše" na stranicama The New York Timesa, samo treba čitati.
U ovom slučaju dobro će doći i The Washington Post koji je jučer objavio tekst pod naslovom: "Nakon Kobanija, Spašavanje Aleppa".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
