Amerika je noćas napala Siriju. Ukupno 60-ak krstarećih raketa Tomahawk, iste one rakete koje su prije šest godina možda i zauvijek potopile Libiju, obrušilo se na sirijsku vojnu bazu u provinciji Homs.
S ratnih brodova USS Porter i USS Ross, koji se nalaze na prostoru istočnog Mediterana, gađana je sirijska vojska - najveća anti-teroristička institucija na Bliskom istoku. Sam napad zlokobno podsjeća incident u zaljevu Tonkin koji se dogodio 2. kolovoza 1964. kada je SAD, na temelju lažnog i insceniranog napada, pokrenuo agresiju protiv Vijetnama.
Tko želi vjerovati da je sirijska vojska, u trenutku kada dobiva rat na svim frontama, kemijskim oružjem napala naselje na prostoru provincije Idlib, može, to je sloboda prava na mišljenje, ali za takvo mišljenje valja prvo osuditi vlastiti razum na smrtnu kaznu.
No, i u slučaju presude vlastitom razumu, jednu stvar se ipak ne može osporiti - Trump je ovu agresiju noćas naredio bez ikakvih dokaza jer dokazi, taman i da postoje, nisu se mogli u ovako kratkom roku naći u njegovim rukama.
Američki kongresmen Ron Paul je još 2015. upozorio kako će se SAD u konačnici pretvoriti u "zračne snage Al-Qaede". Danas vjerojatno razmišlja o tome kako je bio u pravu.
Sirijska vojska je najveća anti-teroristička snaga na prostoru cijelog Bliskog istoka, regije koja vrvi terorizmom, regije gdje je takva snaga možda od presudne i esencijalne važnosti za sigurnost i eventualnu stabilnost svijeta budućnosti. Krenuti u ubilački napad protiv takve vojske nije samo čin agresije i imperijalizma već i čin direktnog potkopavanja globalne sigurnosti.
Trumpova odluka ne iznenađuje - već nekoliko tjedana nakon njegovog ulaska u Bijelu kuću postalo je jasno da neće on biti taj koji će "isušiti močvaru" već će močvara biti ta koja će ga u rekordnom vremenu progutati. Noćas je napravljen puni krug - Trump nije slomljen već je dobrovoljno pristao biti marioneta kada je shvatio da se to od njega traži.
Sva ta surova medijska kampanja koja se protiv njega vodila bila je strateški briljantna - u svega stotinjak dana udaranja postojeći američki establišment dobio je natrag predsjednika kakvog i očekuje. Pohvale već stižu iz pravca CNN-a, New York Times-a... "Predsjednik Trump je učinio pravu stvar". Da, "predsjednik" - tako ga se od noćas znatno češće oslovljava. Vratili su mu titulu koju je osvojio i sada u njoj može uživati, dok sirijski vojnici - koji od proljeća 2011. svakog dana ratuju u paklu gdje im se suprotstavlja zlo kakvo na površini Zemlje nije viđeno još od Hitlerovog doba - jutros leže mrtvi i spaljeni pod udarima američkih Tomahawka, raketa koje nose ime oružja naroda koji je jednako brutalno pobijen u jednom od najvećih genocida u ljudskoj povijesti.
Ima li strategije iza ova agresije? Ima, podosta, ali to smrt sirijskih vojnika čini još i mučnijom.
Trump je upravo ugostio kineskog predsjednika Xi Jinpinga, lidera druge najveće ekonomije svijeta i zemlje koja će, ako već i nije, biti glavni američki rival, Kina, a ne prkosna Rusija. Ovo je bila poruka i njemu - mora tamo sjediti i gledati svu moć američkog krstarećeg naoružanja, moć, ali i odlučnost novog predsjednika. Mora pritom povezati u glavi da je ova američka administracija spremna udariti čak i po cijenu globalnog sukoba - jer ako uz sirijskog jutros na prostoru baze Shayrat leži i ruski vojnik, to je svakako mogućnost - a to znači: danas Homs, sutra Južno kinesko more.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
