Narod Škotske jučer je imao priliku definirati svoju povijest i budućnost, a to su i učinili - većina je glasala za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Glasom za nezavisnost ne samo da bi od jutros zauvijek nestala Velika Britanija kakvu smo poznavali, već bi zasigurno svjedočili i jednoj eksploziji secesionističkog vala u Europi. No, jučerašnja snažna pobjeda unitarizma također će se osjetiti diljem Europe, a jutros će se tražiti odgovor na pitanje svih pitanja - zašto je narod Škotske propustio priliku za nezavisnošću nakon više od 300 godina od stvaranja unije s Engleskom?
Odgovori će se nuditi sa svih strana, ali jedna činjenica uopće nije sporna - narod Škotske sudjelovao je u jednom civiliziranom, krajnje demokratskom, procesu na kojem im mogu svi zavidjeti. Glasali su protiv nezavisnosti jer se ne žele kockati i njihov je izbor posve logičan. No, sama mogućnost izbora, ovakvog izbora, nešto je na čemu će im se zavidjeti. Dok Madrid Barceloni prijeti tenkovima, dok na istoku Ukrajine volju naroda i njihove referendume odbacuju svi (i Kijev i Moskva), stav Londona po ovom povijesnom pitanju za Škotsku možda je bio i presudan.
Dakako, moglo bi se reći kako je London bio ohrabren ranijim anketama prema kojima je nezavisnost osvajala manje od 40% glasova, pa su stoga dali demokraciji i slobodi izbora krila. No, kada je postalo "gusto", kada je u jednom trenutku glas "ZA" prešao u vodstvo, London je - a i to se mora reći - zadržao svoju smirenost i ona je možda i spasila UK od jutrošnje potencijalne dezintegracije. "Ako želite otići, možete, ali odlazite zauvijek" - to je bio stav britanske, dominantno engleske, vlasti.
Bilo je tu pritiska u vidu ekonomskih upozorenja, bilo ih je itekako - London je učinio sve da se glasače uvjeri kako je ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu daleko pametniji, sigurniji i stabilniji izbor. No, nije bilo prijetnji - u svakom trenutku se jasno isticalo da će se volja naroda, kakva god ona bila, poštivati.
Takvo ozračje, atmosfera u kojoj je apsolutnu dominaciju zauzeo legitimitet samog narodnog izbora, sinoć je odnijela pobjedu, veliku pobjedu izvojevalo je britanstvo.
Dakako, britanstvo, englestvo i škotstvo posve su drugačiji termini - mnogi prva dva dovode u korelaciju, no pretpostavka nije sasvim točna. Britanstvo je ipak - iz perspektive nacionalizma - uvijek bila umjetna tvorevina, identitet izgrađen na supranacionalnom kulturalnom osjećaju pripadnosti Britanskom carstvu.
Istaknuti britanski ustavni povjesničar, David Starkey, jednom prilikom je komentirao kako je u školama nemoguće podučavati britanstvo jer "britanska nacija ne postoji".
Znači li to da se Škoti, koji su sinoć većinom glasali za uniju, zapravo smatraju Britancima? Britanstvo jest odnijelo pobjedu, ali koje britanstvo? Pobjedu je odnio prije svega međusobni odnos koji još uvijek nudi konkretne beneficije narodima UK-a, a očito i Škotima. No, Škoti se većinom uopće ne izjašnjavaju kao Britanci. Škoti sebe smatraju Škotima. Tek oko 20% njih se smatra "i Škotima i Britancima", a svega oko 4% njih će se izjasniti kako su prije svega Britanci.
Britanstvo je, što bi mnoge Škote koji su do sinoć bili uvjereni kako već jutros postaju nezavisna država, uvelike škotski izum. Mnogi neupućeni u povijest Škotske i Engleske doživljavali su jučerašnji referendum kao dugoočekivani nastavak filma, "Braveheart 2", no razlozi ujedinjenja nikada nisu bili škotski vojni poraz, jer istoga nikada nije ni bilo. Da, unija 1707. bila je nedvojbeno početak formalne engleske dominacije u novoj zemlji koju se nazvalo Ujedinjenim Kraljevstvom, bio je to i početak velikog poraza katoličkih sila Europe, prije svega Španjolske i Francuske, ali od prvog dana Škoti - barem škotska vladajuća elita - vidjela je upravo u britanstvu svoj interes.
Preko Ujedinjenog Kraljevstva, preko zajedničkog tržišta koje im se tada otvorilo, Škotska se izvukla iz jedne, za nju neugodne, povijesne epizode kada nisu, za razliku od drugih europskih sila, uspjeli adekvatno pokrenuti svoje vlastite kolonijalističke ambicije u Novom svijetu. Dakako, kada danas govorimo o kolonijalizmu bilo kakve vrste, govorimo o periodu povijesnih nepravdi i izrabljivanja autohtonih naroda, no, iz ekonomske perspektive implementacija kolonijalizma je za europske sile bila "biti ili ne biti".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
