Jučer su održani vrlo važni parlamentarni izbori u Njemačkoj i iako su rezultati poprilično očekivani o njima će se još dugo vremena pričati. Četvrti mandat za Angelu Merkel je tu, njezina pobjeda je bila očekivana, ali je riječ o vrlo gorkoj pobjedi.
Pogledajmo tko su stvarni dobitnici, a tko gubitnici ovih izbora. Konzervativci Angele Merkel (CDU/CSU) na zadnjim izborima, 2013. godine, osvojili su 41.5%, jučer svega 32.8%. Drugim riječima, ovo nije čak ni "gorka pobjeda", ovo je gubitak od gotovo 10% biračke potpore između dva izbora. Konzervativci se sada mogu pitati dva pitanja: Što sad i što 2021? Jer ovo je rezultat koji pokazuje kako se Njemačka upravo našla na prekretnici, a za četiri godine mogla bi to biti jedna sasvim druga država ukoliko se aktualni politički trendovi nastave.
Nakon Merkel po broju osvojenih glasova njen je rival iz SPD-a, Martin Schulz, koji je prošao i gore nego što se očekivalo. S 25.7% potpore na prošlim izborima socijal-demokrati pali su na 20.4%. Vrlo loš rezultat nakon kojeg je potpuno opravdana izjava da se neće ni "gurati" u stvaranje koalicija te odmah uzimaju fotelje oporbe.
Davno su prošli dani Gerharda Schrödera, Helmuta Schmidta i Willija Brandta kada je SPD s lakoćom hvatao i po 40% glasova. Zapravo možda je čudo da SPD uspijeva povući i 20% glasova s obzirom na platformu i kandidata. Očito je da dobar dio tog postotka dobivaju zahvaljujući "staroj slavi" i činjenici da su jedna od "velikih" stranaka, ali za očekivati je da će im potpora i dalje padati. Socijal-demokrati diljem Europe priznaju da su u "rasulu" i da moraju ponovno pronaći svoje "temelje" - teško je pronaći nešto što je prodano, nešto od čega se odustalo.
No, ono o čemu će se najviše pričati u narednim danima je svakako nova treća politička sila u zemlji - stranka Alternativa za Njemačku (AfD) koja je završila s visokih 13% glasova dok su na prethodnim izborima dobili 4,7% glasova. Dakle, ako ćemo pobjednike i gubitnike definirati o tome koliko su napredovali, nazadovali ili stagnirali između jučerašnjeg dana i izbora prije četiri godine, sve je jasno: AfD je apsolutni pobjednik.
Popriličan skok, mada ne u rangu AfD-a, napravila je liberalna Slobodna demokratska stranka (FDP) - s 4,8% na prethodnim izborima sada su došli na 10,7%. Preostale dvije stranke koje ulaze u parlament - ljevičarska Die Linke i ekološki osviještena stranka Zelenih - stagniraju, prvi su dobili 9,1% (porast od 0,6%) dok su drugi dobili 9,0% (porast od 0,5%).
Dakle, ako se vodimo spomenutim minusima i plusevima, Merkel je najveća gubitnica (gubitak od 7,8 % glasova) dok su AfD najveći dobitnici (plus 8,2% glasova).
Prema broju osvojenih zastupničkih mjesta situacija izgleda ovako:
CDU/CSU: 246
SPD: 153 (najgori rezultat u povijesti stranke)
AfD: 94 (po prvi put ulaze u parlament)
FDP: 80 (na prethodnim izborima nisu osvojili niti jedno zastupničko mjesto)
Die Linke: 69
Zeleni: 67
Zanimljivo je vidjeti stav glasača u anketama između dva izbora:
Ovaj grafikon nam odlično pokazuje nekoliko ključnih detalja - kao prvo važnost lidera. Obratimo pozornost na veliki skok za SPD nakon što je vodstvo preuzeo Martin Schulz. Glasači su očito bili voljni dati mu priliku, ali se on pokazao posve neadekvatan gurajući politiku do koje Nijemcima očito trenutačno nije stalo. Nakon ovog velikog poraza bilo bi logično da vodstvo prepusti nekom drugome, ali teško da će se to dogoditi.
Drugi detalj koji uočavamo na ovom grafikonu je paralelna erozija potpore za CDU/CSU i rast desničarske populističke stranke AfD. Razlog tome je svima poprilično jasan - imigrantska kriza i tzv. "Politika otvorenih vrata".
Pred kraj izborne kampanje Merkel je "stisla" s retorikom koja je preotela natrag dio desnice. Bez toga bi uslijedio opći potop za njene konzervativce, a i ovako je nastupio potop određene magnitude. Obratimo pozornost na sam kraj anketiranja - CDU/CSU je trebao dobiti oko 36%, a umjesto toga izvukli su jedva 32,8%. Drugim riječima, da nije bilo "populizma za kraj" Merkel bi se jutros našla s potporom manjom od 30% i panika, koja se i ovako osjeća, bila bi još znatno veća.
Mogli bismo govoriti o brojnim faktorima koji su doveli do ovih izbora, ali jasno je da je jedan faktor bio daleko najvažniji u ovoj rundi: imigracija.
Ono što je svakako zanimljivo za istaknuti je činjenica da od ovih 6 parlamentarnih stranaka njih 5 podupire imigraciju, većinom bez ikakvog limita (jedino CSU iz konzervativne alijanse predlaže 200,000 godišnje kao gornji limit). Između stranaka koje podupiru imigraciju postoje tek manje razlike - primjerice, konzervativci se počinju fokusirati na deportacije osoba kojima je odbijen zahtjev za azil, dok se primjerice ljevičari iz stranke Die Linke protive svim deportacijama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
