Biti prepoznat od strane mnogih kao najvažniji živući intelektualac ima određene beneficije, a iste naročito dolaze do izražaja ako se koriste usporedno s hrabrošću karaktera. Noam Chomsky s pravom danas nosi sve epitete koje mu se dodjeljuje.
Važnost njegovog intelektualnog rada nije samo u tome što je kao jedan čovjek u svojoj dugoj karijeri u prvi plan gurnuo više istine i činjenica nego što je to učinio bilo tko našeg doba, važnost uvelike leži i u tome što Chomsky nikada nije pristao na kompromise i prigodne interpretacije.
Kao takav ostao je vječni buntovnik spreman snažno, ali uvijek pažljivo i akademski, osuditi sve nepravde ovog svijeta. To je častan životni izbor s, nažalost, nepreglednim materijalom za prokazivanje. No, zbog svoje nepokolebljivosti i odbijanja konformizma nikada nije bio jedan od onih koji će biti bezrezervno slavljeni od jednih, a žestoko napadani od drugih.
Nemali broj puta je Chomsky "naljutio" svoje (ipak trajno vjerne) obožavatelje ističući neugodnu istinu svugdje i na svim stranama. Progledavanje kroz prste onima koje bi se moglo nazvati "manjim zlom" nikada nije bio njegov stil.
Anti-imperijalizam je svakako snažna i humana ideja koja pokreće otpor protiv ključnih izvora problema, no kao takva uvijek je potencijalno slijepa prema nedostacima vlastitog "kampa". Chomsky je uvijek imao dovoljno snage reći što je pravično, a što nije, što je progresivno, a što pričama o progresu guši napredak na svim frontama.
Dakako, nema sumnje da je ponekad i u krivu, ali tko uopće može biti uvijek u pravu kada je riječ o toliko nestalnoj tematici kao što je globalna vanjska politika? Jedna pomalo prirodna tendencija razvrstavanja svijeta na "dobre i loše momke" gotovo se uvijek pokazala kao falična i pogrešna. To je uvijek bilo nešto na što je Chomsky pazio, a znajući koliku težinu njegove riječi imaju, razumljivo je da ih često bira s oprezom.
No, baš taj oprez kojeg Chomsky ponekad pokazuje birajući riječi, baš to čini njegov novi osvrt toliko radikalnim. Ovo ne bi bilo prvi put da slavni profesor SAD naziva "terorističkom državom", no ovdje na tu tezu stavlja poseban naglasak. Nadalje, ovakva izjava nije izrečena da bi bila šokantna niti je ona rezultat nekakve ljutnje ili afekta, upravo suprotno, Noam Chomsky iza svojih riječi stoji i konkretnim primjerima će pojasniti da je riječ o valjanim argumentima.
Neki će i nakon ovog njegovog teksta, još jednom, konstatirati kako je Chomsky u suštini "anti-Zapadno" nastrojen - još jednom, pogrešno. Noam Chomsky, čiji je teorijski identitet uvijek bio sklon krajnjoj ljevici, ali onoj anarhističkoj, nikada nije bio mrzitelj niti Zapada niti Istoka. Štoviše, u brojnim navratima je s pravom istaknuo pozitivne aspekte do kojih je Zapad stigao u svom razvoju, a isti se nikako ne mogu zanemariti. Imperijalizam je nešto sasvim drugo, no današnji imperijalizam je nesumnjivo karakteristika moćnih sila Zapada, što ne znači da neće u nekoj budućnosti postati karakteristika moćnih sila Istoka.
U svom novom tekstu, koji je objavljen u ponedjeljak (3.11.2014.) na stranicama američkog online lista Truth-Out, Chomsky se osvrće na američki program naoružavanja militanata u Siriji te stvari često naziva pravim imenom. Svi znaju da Chomsky nikada nije bio, niti blizu, ljubitelj sirijskih vlasti i predsjednika Assada, ali ovaj njegov osvrt je ipak bio nužan, ovo je tema koju je Chomsky morao adresirati, pa makar možda i sam imao dileme što reći po svemu što se događa u Siriji.
Sasvim je očekivano da će svaki istinski ljevičar imati dileme o ratu u Siriji. Tema je izuzetno kompleksna i postaje sve kompliciranija kako vrijeme prolazi. Pojedini ljevičari su od prvog dana davali apsolutnu podršku za vlast u Damasku, drugi za pobunjenike. Nema većeg raskola na ideološkoj ljevici od rata u Siriji, a nije teško ni zamisliti zašto. Čak i najlojalniji pobornici vlasti u Damasku znaju da su se u proljeće 2011. u Siriji dešavale neke vrlo autentične stvari, jedan vrlo autentičan revolt nezadovoljstva. Oni to moraju priznati, ali ova druga strana - koja je s oduševljenjem čekala pad režima - također bi do sada već morala priznati da od inicijalne sirijske revolucije već jako dugo ne postoji apsolutno ništa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
