Nedavno objelodanjeni dokumenti Nacionalne arhive za sigurnost SAD-a pokazuju da američka administracija nije odustala ni jedne jedine sekunde od planova za destabilizaciju Kube i od pokušaja vraćanja Kube u zonu američkog interesa (čitaj američke kolonije).
Podsjetimo, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća Kuba je bila izletište za bogate Amerikance. Uživali su u luksuznim hotelima, na lijepim plažama, okruženi slugama voljnim da im ispune svaki njihov hir.
Kuba tih godina nije bila dobra jedino za njene istinske stanovnike - za Kubance. Više od 90 posto Kubanaca je živjelo u siromaštvu, prizori neuhranjenih, golih i bosih bili su uobičajena slika predgrađa Havane.
Isto toliko ih je bilo nepismeno, a rasizam čak i prema bijelim hispanoamerikancima je bio daleko veći nego onaj u SAD-u. Primjera radi nije bilo dozvoljeno ni tadašnjem kubanskom predsjedniku, diktatoru Batisti da ulazi u najpoznatije američke klubove.
Kuba je često bila zemlja represija i nepravde. Poslije oslobađanja od španjolske kolonijalne vladavine 1898. godine, Kubom su vladali okrutni diktatori i korumpirani političari. Smjenjivali su se redom sve dok narednik Fulhensio Batista nije izvršio državni udar s nezadovoljnim oficirima, 1933. godine.
Narednih 20 godina on je bio kubanski diktator, u pravom smislu te riječi, koji je ubijao sve političke protivnike. Uz pomoć mafije, od Kube, naročito od glavnog grada Havane, napravio je centar prostitucije, kocke i droge.
U tome su ga podržavali korumpirani oficiri, kojima je dozvolio 'reket' svake vrste, uz zaštitu vojske. Mali karipski otok sve do pobjede Revolucije bio je američki Eldorado, njen faktički privjesak. Kubanska ekonomija je bila integralni dio američke i njen šećerni dodatak. Zrakoplovi između Majamija i Havane, kako je zapisao jedan kroničar, imali su ulogu zračnih taxija kako bi bogati Amerikanci mogli skoknuti do ovog kubanskog grada na rulet, da uživaju u alkoholu i Kubankama.
Kuba je drugim riječima bila rajski vrt zadovoljstva za američke milijardere. Prije pobjede Revolucije od 200 000 zaposlenih Kubanki 70% su bile sluškinje. Danas žene na Kubi čine četvrtinu ukupnog broja zaposlenih i prisutne su u svim sferama javnog života, uključujući najviše državne institucije
Ekonomski rat koji Sjedinjene Države vode protiv Kube, najduži je i najsuroviji u povijesti, blokada je očigledan genocidan čin i predstavlja flagrantno kršenje Međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih Naroda. Za ovih 48 godina, američka blokada je Kubi nanijela ekonomske štete veće od 86 milijardi dolara. Sedam od svakih 10 Kubanaca od rođenja je živjelo podnoseći i izdržavajući posljedice sankcija. Ekonomska blokada spriječava Kubu da trguje sa SAD-om i da prima turiste iz te zemlje. Zabranjuje Kubi da koristi dolar u svojim transakcijama i da dobija kredite ili obavlja poslove s američkim bankama ili njihovim filijalama u drugim zemljama.
Najteže od svega toga je što blokada SAD-a nameće svoje kriminalne odredbe u odnosima Kube s ostalim zemljama svijeta. SAD sankcijama sprječava ne samo američke poduzetnike, već i one iz drugih zemalja, koji pokušaju ostvariti investicije na Kubi. Prijeti im se zabranom ulaska u SAD, njima i njihovim obiteljima, pa čak i suđenjem pred američkim sudovima.
Američka blokada također zabranjuje poduzećima iz ostatka svijeta da izvoze u SAD proizvode koji sadrže kubanske sirovine i sprječava ta poduzeća da izvoze na Kubu proizvode ili opremu koja bi sadržala više od 10% američkih komponenti. Od 2004 g.sankcionirano je 85 poduzeća zbog tobožnjeg kršenja blokade Kube. Zabranjuje se podružnicama američkih poduzeća u trećim zemljama trgovati s Kubom.
Nijedno poduzeće na svijetu, niti jedno, ne može izvoziti slatkiše u SAD, ako sadrže kubanski šećer. Nijedno poduzeće na svijetu, niti jedno, ne može izvoziti u SAD automobile ili drugu opremu ako prvo ne dokaže da metali upotrijebljeni za njihovu proizvodnju ne sadrže kubanski nikal.
Bivši predsjednik SAD-a George Bush je 20. svibnja 2004. godine objavio svoj Plan za Kubu na više od 450 strana. Ovaj plan ponovljen je početkom srpnja 2006. godine uz najavu 'dodatnih mjera' koje bi 'ubrzale kraj kubanske Revolucije'. Plan predviđa vraćanje svih nekretnina starim vlasnicima, uključujući sve stanove, iz kojih bi milijuni obitelji bili istjerani, za manje od godinu dana pod direktnim nadzorom i kontrolom Komisije Vlade SAD-a za Povrat vlasništva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
