Petog srpnja u Grčkoj je održan referendum koji će i dalje ostati najsvjetlija točka otpora grčkog naroda prema brutalnim mjerama štednje. No, nije prošlo čak niti 24 sata od te trijumfalne pobjede i glas "NE" je postao glas "DA". Već idući dan, svega nekoliko sati nakon što su tisuće slavile na trgu Syntagma vjerujući da su postigli povijesnu pobjedu, vrh grčke ljevičarske Vlade žurno je nudio EU liderima i kreditorima nove prijedloge, nove mjere štednje.
Mnogo puta u povijesti su vlasti izdale volju naroda, no teško je u cijeloj povijesti naći primjera da je volja naroda izdana tolikom brzinom i efikasnošću. Tsipras je odmah nakon što je grčki narod mjere štednje odbacio - ponudio nove mjere štednje. Dakako, predstavnici Trojke i EU lideri na čelu s njemačkom kancelarkom Merkel, jasno su vidjeli da imaju posla s vrlo očajnim premijerom jedne zemlje u kojoj zatvorene banke podižu tenzije iz sata u sat. Napravili su točno ono što bi svaki iskusni pregovarač u takvoj situaciji napravio - stisnuli su ga, tražili su još, a jučer ujutro su i dobili još.
Grčka je do jučer imala borbenu šansu kao niti jednu druga zemlja, ali je prokockala povijesnu priliku i sada je postala ekonomska kolonija, točno ono za što je već godinama bila i predviđena. Tsipras se ili prepao puta u nepoznato ili je od početka bio nespreman i bez volje da zemlju povede na takav put. Pred sobom je imao, doslovno pred sobom, radikalizirani narod. Narod u kojem se broj ljudi koji pate od depresije od 2010. do 2014. povećao za 270%, a broj samoubojstava čak 35%.
Ne samo da je taj narod bio spremna za "put u nepoznato" (odnosno odbacivanje diktata Trojke) već je i mislio da se na tom putu već nalazi. Naročito su to mislili 5. srpnja kada su u ogromnom broju glasali za odbacivanje mjera štednje (preko 61%).
Što je Tsipras očekivao, poraz vlastite inicijative? Možda. Teško je reći što je Tsipras očekivao, što mu se vrtjelo po glavi i što bi netko drugi napravio na njegovom mjestu.
Njegova "EU obitelj" na čelu s majkom Merkel ponijela se prema njemu iznimno okrutno. Čak i MMF, taj simbol financijske eksploatacije, u svojim je izvještajima sugerirao kako bi se grčki dug trebao restrukturirati. To je logično, morao bi se restrukturirati, isto kao što se morao restrukturirati i onaj njemački nakon Drugog svjetskog rata. No, Merkel na to ne pristaje, pristaje samo na krajnju okrutnost prema Grčkoj.
"Dogovor" postignut s Grčkom kao da je kakvo kažnjavanje mladog Tsiprasa i cijelog njegovog naroda. Osveta za nekakve njihove pokušaje proboja iz ovog eksploatacijskog obruča. Europska imperija je uzvratila udarac - odlučili su kazniti Grčku, bolno.
Više od pet mjeseci grčka ljevičarska Vlada nastojala se oduprijeti mjerama Trojke, ali na kraju ne samo da nisu uspjeli, što je već samo po sebi tragično, već su i kažnjeni na način da su jučer prihvaćene mjere još gore od onih koje su im se nametale prije nego su krenuli u tu borbu prije pet mjeseci. Iz striktno praktične perspektive, za grčki narod bilo bi bolje da je SYRIZA odmah sve prihvatila ili - neki će danas tako zaključiti - da uopće nije ni dolazila na vlast.
Dakako, mnogi danas više ni ne vjeruju u osnovnu misiju SYRIZA-e te će zaključiti kako je ovaj cijeli projekt zapravo imao za cilj dovesti grčki narod u još teži položaj, a Tsipras je bio "Trojkin agent" od početka. To su već ozbiljne optužbe za koje bi trebalo imati puno više argumenata od njihovog katastrofalnog neuspjeha.
Prije će biti da je Tsipras jedan tipičan predstavnik nove europske ljevice koja je ideološki posve korektna, koja ima odlično zaokružene stavove, ali je često do boli naivna. Kritiku koju dobiva iz redova "zastarjele" militantnije ljevice, one pred kojom se zgraža gledajući njihovo vješanje nekakvih portreta na mjestima sastanaka, odbacuje, ali ne bi trebala.
Moderna ljevica naivna je u trenutku kada, svjesno ili nesvjesno, nastoji se distancirati od anti-kapitalističkih ideala. Naivna je kada počinje vjerovati u koegzistenciju, a u to vjeruje jer pogrešno smatra da su progresivne pobjede novog doba zbog nekog razloga zasluga kapitalizma.
Za razliku od nekih drugih u SYRIZA-i, Tsipras je od početka pokazao kako pripada "naivnom krilu" ove stranke.
Njegov bivši ministar financija, Yanis Varoufakis, mnogo bolje je shvaćao stvar. Njegovi nastupi pred EU ministrima financija, odnosno pred Eurogrupom, pokazali su mu s kime ima posla. Reakciju na svoja argumentirana izlaganja opisao je otprilike ovako: "Vrlo moćni ljudi pogledaju vas u oči i kažu vam: 'U pravu ste po pitanju toga što govorite, ali svejedno ćemo vas zdrobiti'".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
