Mnogi se danas pitaju, a povjesničari će se pitati još godinama od danas, što se zapravo događalo zadnjih 5 mjeseci na istoku Ukrajine? Da li je to bio rat između Rusije i Ukrajine? Lokalna epizoda u velikom srazu između Istoka i Zapada? Autentična narodna pobuna? Definiranje isključivo na temelju ideološke pripadnosti jednih ili drugih neće biti dovoljno, ne ako želimo ovu krizu staviti u historijski kontekst.
No, ako ne znamo tko je ratovao, tko li je onda pobijedio, tko je izgubio? Ili je ovo neriješena partija? Čeka li se nastavak? Da li je ovo samo uvod u nešto veće?
Ako je ovo ipak bio sukob između Rusije i Ukrajine, onda je rezultat vjerojatno ipak neriješen, uz eventualno vodstvo Rusije koja je aneksirala Krim, spasila pobunu u Donbasu i natjerala Ukrajinu da odgodi implementaciju već ratificiranog ekonomskog pakta s Europskom Unijom. S druge strane Rusija je protiv sebe dobila sankcije, bivši ministar financija Aleksej Kudrin spominje smanjenje BDP-a za 5%, a tu je i vrlo neugodna "pojava" po ruske vlasti - vraćanje ruskih vojnika s "odmora" u Donbasu, u ljesovima.
Ukrajina, bar onaj zapadni dio, dobila je veću integraciju s EU-om, ali problemi su ogromni i pitanje je kako će se sve ovo završiti po njih.
Pitanja je mnogo, a odgovore ne možemo ponuditi običnim prepričavanjem kronologije, koja je i sama po sebi poprilično mutna.
Sve u vezi ovog sukoba je zapravo poprilično mutno, počevši od samog početka. Tko je zapravo bio svrgnuti ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič? Ukrajinski, ruski ili Zapadni čovjek? Mogli bismo se upustiti u nezahvalno analiziranje Janukovičevih etapa u kojima je žonglirao s cijelim setom geopolitičkih čimbenika, ali to nam neće ovu krizu iskristalizirti, može nas eventualno poučiti da žongliranje i nesvrstanost nisu nužno iste politike. Prva je put za katastrofu dok bi druga trebala tu istu katastrofu uvijek držati s druge strane ulaznih vrata.
Nadalje, stvar koja će dodatno pomutiti razumijevanje Ukrajinske krize je pritisak koji se na nju vršio da se svrsta negdje, na stranu Rusije ili na stranu Euroatlantizma. Taj pritisak je svakako postojao, s obje strane, ali debata će raspasti čim potegnemo pitanje koja je od tih, očito jedinih, opcija ispravna za Ukrajinu?
Ali ne smijemo si dopustiti, naročito ne danas kada se iz toliko pravaca toliko snažno forsira pristranost i jednostranost. Rijetko kada u stvarnom svijetu nailazimo na pojave koje su posve pozitivne ili posve negativne, to je domena matematike i pokušaj primjene takvog načina gledanja na politiku je posve pogrešan.
Prva katastrofa koja je zadesila Ukrajinu, a ona se polako stvarala četvrt stoljeća, je nasilna pretpostavka da zemlja i narod moraju birati uz koji će se blok svrstati. Upravo tako, blok. Možda mi malo zapadnije ne osjećamo takve politike jer očito "ni blokovi nisu što su nekoć bili", ali u slučaju Ukrajine u zadnje vrijeme se osjeća kao da Berlinski zid nikada nije pao ili da je pak pao, ali pod udarcima koji nisu bili posve iskreni po pitanju svijeta koji će nastupiti nakon. Za Ukrajinu je blokovska politika itekako živa pojava, a to jest tragično.
No, što je tu je, previše je idilično zagovarati nesvrstani put u trenutku kada ga svi odbacuju. Idealizam tada više nije vrlina već isprika za nebavljenje teškim temama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
