Mađarska pod vodstvom Viktora Orbana sve više postaje "problematična" za sile Zapada, kako za europske elite, tako i za SAD. Jedna vrsta antagonizma prema Mađarskoj se zbog toga već osjeća duže vrijeme, no ovih dana pojedini potezi ukazuju na to da bi Budimpešta uskoro mogla biti identificirana kao jedan od većih izazova za dominaciju atlantističke ideologije u ovom dijelu Europe.
Orbanova vladajuća stranka Fidesz je desničarska populistička stranka. Konkretnih problema s njima ima dosta, prije svega njihovo koketiranje sa sve snažnijom krajnjom desnicom koja zadnjih godina sve više jača. No, u esenciji mađarski politički sistem se također kao i drugdje u Europi svodi na dva snažna centra, desni i lijevi centar.
Kao i svugdje na današnjoj europskoj političkoj sceni, klasični termini ljevica i desnica postaju kontradiktorni, a to je naročito vidljivo u Mađarskoj. Retorika je retorika, prilagođena biračkom tijelu, no ispod površine, u onom ključnom identitetu stranaka - dakle ekonomskom, vladajuća Orbanova desnica razlikuje se od tzv. "ljevice" po tome da je daleko skeptičnija prema neo-liberalnoj ekonomskoj doktrini.
Mađarska nije prva zemlja Europe gdje su se desile ovakve duboke devijacije političkog kompasa, no devijacije postoje samo za neupućene - moderna socijal-demokracija, ono što se već tradicionalno u post-hladnoratovskoj Europi naziva "ljevica", vrlo je sklona neo-liberalizmu, propagiranju šireg utjecaja kapitala i tržišta.
Ne tako davno europska ljevica je bila, od nje se to i očekivalo, kočnica ovim tendencijama. Ne govorimo pritom o nekoj revolucionarnoj ljevici, već o klasičnoj "umjerenoj" ljevici koja je do nedavno brinula o opstanku socijalne države, jednog od najvećih i najvažnijih dostignuća Europe u cijeloj njenoj povijesti. Danas takve ideale europska ljevica jako rijetko zastupa, možda u Švedskoj gdje nova vlast obećava borbu za spas socijalne države, ali malo gdje drugdje. U jednoj Francuskoj imamo na vlasti navodne ljevičare, ali realno politika koju zastupa Pariz, barem u ekonomskom smislu (mada i u drugima), čista je desničarska.
U Mađarskoj također imamo takav slučaj. Štoviše, u Mađarskoj je politički kompas zaista okrenut naglavačke. Vodeća "ljevičarska" stranka, Mađarska Socijalistička Partija (MSZP) vodeći je zagovornik liberalnih reformi i slobodnotržišnih politika. Sredinom 90-ih upravo su MSZP proveli velike tržišne reforme, mjere štednje i masovnu privatizaciju.
Ljevičarska elita u Mađarskoj prodala se krupnom kapitalu kao možda niti jedna druga ljevica u Europi. Takav nakaradni stav doveo je do podjednako čudnih protu-reakcija, a ključna je ta da su konzervativne i desničarske stranke počele zastupati socijalnu politiku, otpor privatizaciji i bankama, državni intervencionizam, regulaciju - drugim riječima, onu politiku koja bi prirodno trebala biti zastupana od strane MSZP i drugih sličnih stranaka
Te činjenice su ključne u razumijevanju aktualne situacije u Mađarskoj. Deklarirani desničari sada provode ljevičarsku politiku dok u isto vrijeme nastavljaju s desničarskom retorikom. Dakako, sve je ovo već dobro poznato u novijoj povijesti Europe - najveće nacističke i fašističke sile počele su u prvoj polovici 20. stoljeća graditi svoju inicijalnu popularnost upravo na ljevičarskim idealima i politikama.
Treba biti oprezan i na vrijeme reći koliko loše to sve skupa može završiti - nakon iskustva 20. stoljeća ta opaska morala bi se neprestano isticati. S druge strane također treba i jasno reći tko je tome kriv - desnica postaje provoditelj ljevičarske politike samo onda kada ljevica ideološki i moralno bankrotira, kada se - jednostavnim jezikom - "proda". Desnica će tada uskočiti među radničku klasu koju je ljevica ostavila na cjedilu dok se bavi visokom buržoazijom i intelektualno si tepa da još uvijek zastupa neke ljevičarske ideale (samo u teoriji i to striktnoj teoriji, daleko od bilo kojeg narodnog laboratorija). Taj fenomen desnici daje prostor kojeg inače nikada ne bi mogla zauzeti pukom desničarskom retorikom koja se toliko često svodi na isključivost i trivijalnosti posve nebitne za život i opću dobrobit pojedinca.
Sve u svemu, to je današnja Mađarska, a Viktor Orban postao je Zapadu "trn u oku" ne zato što je desničarski populist (pa Zapad najviše i favorizira takve, pogledajmo samo Ukrajinu) i zato što pod njim dolazi do degradacije slobode medija (kritizirati Mađarsku, a šutjeti o jednoj Turskoj koju se promovira kao "model" je krajnji cinizam po tom pitanju), već isključivo zbog toga - i samo zbog toga - što odbija implementirati političko-ekonomsku doktrinu koja se svodi na maksimizaciju profita zapadnih kapitalističkih interesa. Drugim riječima, želi više za sebe nego za njih, dok se ljevica spremno prodaje, uhljebljuje i pušta vlastitu zemlju na milost i nemilost hiper-eksploataciji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
