Kada govorimo o geopolitici specifične zemljopisne točke na našoj planeti imaju ogroman značaj. Obično su to one točke preko kojih prolazi međunarodna trgovina ili energenti. Prostori kao što su Sueski kanal, Panamski kanal, Gibraltar... ili pak Južno kinesko more koje je u zadnje vrijeme u fokusu. Jedno takvo područje, od izuzetne važnosti, su i turski tjesnaci koji povezuju Crno more s Egejskim morem i samim time s Mediteranom.
Onaj tko kontrolira ove ključne točke tranzita na našoj planeti ima ogromnu moć i svako potencijalno ograničavanje ili zatvaranje ovih točaka odmah rezultira velikom i opasnom krizom.
Danas ćemo se baviti pitanjem točaka koje spajaju Crno more s Mediteranom. Naime, kriza u odnosima između Rusije i Turske je znatno eskalirala i mnogi zbog toga sada pažljivo promatraju kartu svijeta. Može li se u bilo kojem slučaju očekivati da bi Turska mogla zatvoriti prvo tjesnac, Bospor, i time krenuti u pokušaj gušenja Rusije, odnosno pretvaranja Crnog mora u jezero? Mnogi će reći kako takav scenarij jednostavno ne dolazi u obzir, da je to jednostavno previše van pameti jer bi posljedice mogle biti ogromne - takav potez mogao bi biti idealan okidač za početak novog globalnog sukoba.
No, problem je u tome što mnogi od onih koji danas tvrde da se Turska nikada ne bi usudila učiniti takvo što, su isti oni koji su do nedavno smatrali da nema šanse da bi se ta ista Turska odvažila na rušenje ruskog vojnog zrakoplova.
Tursko vodstvo je time pokazalo da ne mari pretjerano za posljedice, pokazalo je svoj neobuzdani karakter i stoga nije vrijeme za oprezne prognoze koje u obzir uzimaju naivnu pretpostavku "ne bi se oni usudili".
Da, točno je da bi zatvaranje Bospora moglo lako potaknuti sukob koji će rušiti i gutati sve pred sobom, no zar nije rušenje ruskog vojnog zrakoplova isto bio takav potencijalni okidač? Ili su se u Ankari kockali računajući da Rusija neće biti spremna zbog jednog zrakoplova ući u rat? Ako jesu, tko nam onda garantira da se neće kockati i kada je riječ o drugim provokacijama?
Ruski premijer Medvedev u nedavnom intervjuu je rekao kako je rušenje ruskog zrakoplova bio dovoljan povod za rat, ali da je Rusija odlučila obračunati se s Turskom na drugi način, odnosno ekonomskim sankcijama.
Dobro, možemo se baviti procjenama koliko je tko na što spreman i može se iz te perspektive argumentirati da Turska, za sada, vjerojatno, ne bi pribjegla tako radikalnom činu. No, nisu bili spremni ni na rušenje ruskog zrakoplova dok su smatrali da će ruska vojna kampanja u Siriji biti fijasko. Tek nakon što su Rusi počeli svojim zračnim udarima čistiti prostor sjeverne Sirije - kojeg Erdogan očito već sada smatra pripojenim dijelom novog budućeg turskog imperija - su postali spremni i na akcije kao što su rušenje ruskog vojnog zrakoplova.
Da ne bi bilo nikakve zabune, ne govorimo ovdje nužno o specifično turskim reakcijama, govorimo o generalnim reakcijama država na podražaj. Ni Rusiji nije bilo na kraj pameti vojskom ulaziti na Krim, ali državni udar u Kijevu promijenio je to i "spremnost" za takve poteze se naglo povećala.
Ako stvari analiziramo takvom logikom, a trebali bismo jer nas potezi država upravo tome uče, onda možemo zaključiti da je Turska spremna zatvoriti Rusiji Bospor, bez obzira na međunarodne konvencije, u trenutku kada se nešto desi da poveća tu njenu spremnost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
