Potez nakon kojeg će gnjev eruptirati diljem zemlje: Kako su francuske socijalističke vlasti upravo zaobišle demokraciju i izdale radničku klasu

Francuske tzv. "socijalističke" vlasti do sada su učinile sve i svašta da izazovu veliki gnjev u narodu, naročito u onom dijelu naroda kojeg bi navodno trebali najintenzivnije zastupati - radničkoj klasi. No, zadnji potez je nešto što bi stvarno moglo i srušiti ovu vlast i dovesti do šire nestabilnosti u Francuskoj.

Naime, riječ je o kontroverznom novom Zakonu o radu (o detaljima samog zakona nešto kasnije, recimo za sada samo da je riječ o zakonu koji pogoduje primarno poslodavcima/kapitalistima, na štetu radnika i njihovih prava) protiv kojega tisuće diljem Francuske već tjednima prosvjeduju. Francuski radnici, uz veliku solidarnu potporu studenata, jasno su dali do znanja vladarima u Parizu da ovaj zakon jednostavno ne smije, ni slučajno, proći.

Gnjev na ulicama Francuske
Prosvjedi su bujali i zadnjih dana su, gotovo redovno, prerastali u nemire koji bi završavali u sukobima s policijom. Puno suzavca, vodenih topova i pokoji molotvoljev koktel - to je postala već prepoznatljiva scena borbe protiv novog Zakona o radu.

No, prosvjednici su uistinu vjerovali kako mogu zaustaviti ovaj zakon, primarno vršeći veliki pritisak na političku elitu dajući im putem uličnih demonstracija do znanja koliku gorčinu osjećaju.

VIDEO: demonstracije protiv francuskog Zakona o radu

Dakako, stara je to francuska taktika, malo koji narod u svijetu ima takvu borbenu tradiciju i spremnost silom braniti svoje uvjete života kao što to ima francuski narod. To je tradicija na kojoj im neki zavide dok se drugi zgražaju (ovisno o tome kojoj klasi sami pripadaju, naravno), no, ne može se poreći da su Francuzi u više navrata u svojoj novijoj povijesti izborili svoja prava na ovaj način ili ih obranili od otimačine.

Tradicija otpora koja opstaje
Duga je to i ponosna tradicija koja seže daleko u povijest. Revolucije su nešto što Francuzi znaju. Desetljećima prije ruskog Oktobra imali smo najradikalniju socijalističku vlast u povijesti - Parišku komunu. Kratko je trajala dakako, svega od 18. ožujka do 28. svibnja 1871., ali neke ideje su vječne.

No, dosta o povijesti, vratimo se na aktualnosti jer upravo ove aktualnosti mogle bi pisati povijest. Dakle, tisuće i tisuće gnjevnih Francuza mislilo je kako će prosvjedima izvesti dovoljan pritisak, do te mjere da francuski parlament jednostavno neće imati hrabrosti izglasati kontroverzni novi Zakon o radu. Možda su i u pravu - francuska politička scena postaje vrlo polarizirana i upravo zbog toga parlamentarni zastupnici, da ne bi na ovaj ili onaj način svoju političku sudbinu učinili si težom, možda i ne bi dovoljnim brojem glasova poduprijeli ovaj zakon.

Dekretom do izdaje
No, što se dogodilo sinoć? Nešto što će proširiti gnjev Francuskom poput šumskog požara. Naime, socijalističke vlasti, na čelu s predsjednikom Hollandeom, sinoć su jednostavno zaobišle glasanje u parlamentu te su (instant!) usvojili novi zakon dekretom.
Francuski premijer Manuel Valls - njegova Vlada sinoć je dekretom usvojila novi kontroverzni Zakon o radu, zaobilazeći time i parlament i demokraciju O čemu se radi ovdje? Kao prvo, radi se zadnjoj u nizu, ali najvećoj, izdaji svog biračkog tijela od strane francuske Socijalističke Partije (koja je davno već postala ništa drugo no socijal-demokratska partija, a znamo što to znači - guranje krupnog kapitala noseći crveno ruho), kao drugo, radi se o tome da je ovaj zakon očito "morao" proći, tu debate nije bilo i neće je ni biti. Tako je odlučeno na najvišoj instanci vlasti, onoj koja spaja političku i kapitalističku klasu.

Suzavac kao elementarni faktor moderne političke debate
Vladajući se sada mogu samo nadati da će se narod "ispuhati", da će prihvatiti novu stvarnost, da će sve ovo potrajati još nekoliko dana i da će nakon paleži i sukoba Francuskom zavladati mir (u kojem radnici imaju manja prava).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.