Ilegalni imigranti i izbjeglice masovno stižu u Europu iz pravca Afrike i Bliskog istoka. Gotovo da ne prođe dan bez vijesti da su stotine novih očajnika spašene iz velike plave grobnice u što se pretvara Mediteran (preko 2,000 mrtvih od početka ove godine).
Imigrante prema Europi prevoze dobro uhodani operateri ilegalnih brodova te im za tu uslugu naplaćuju velik novac. No, brodovi koji se koriste za transfer preko Mediterana su često u vrlo lošem stanju te nerijetko tonu, prevrću se ili im se dešava nekakva druga tragedija. Pretrpani su imigrantima i to je često jedan od glavnih uzroka potonuća.
Europskoj Uniji se ovo, dakako, ne sviđa jer javnost, s razlogom, smatra da bi EU trebala nešto poduzeti da se spriječi masovna pogiblja ovih ljudi. Lije se tu i puno "krokodilskih suza", o strahotama koje prolaze imigranti često pričaju oni koji su direktni ili indirektni uzročnik njihove bijede i očaja.
Europa moralizira jer jako voli moralizirati, ali se vrlo rijetko, tek ponekad, spominje pravi razlog magnitude ove katastrofe. Zašto Afrikanci i drugi u tolikom broju žele doći do Europe? Zato jer su im zemlje u kaosu, dakako, ali strašno je ako argumentacija ostane na tome.
Kaos Sjeverne Afrike i Bliskog istoka nije autohtono stanje, koliko god se tvrdilo da jest. "Oni se tamo stalno ubijaju" su zapravo vrlo pogrešne i rasističke izjave. Ubijanje i ratovi kojima svjedočimo nisu nastali niti bi toliko dugo trajali da nema uplitanja od strane Zapada.
Sukobi ove regije riješili bi se "sami od sebe", ali vjerojatno ne ishodom koji bi odgovarao Europi i SAD-u. Kada su izbili nemiri u Libiji u proljeće 2011. možda bi i došlo do manjeg građanskog rata, ali je jasno da bi isti završio pobjedom vlasti i vojske. Jedini način da se tadašnju pobunu proširi bilo je direktno stavljanje na stranu pobunjenika, što je Zapad i učinio. Islamističke militante se naoružalo, a protiv libijske vojske uključio se i NATO pakt.
Bez ovog uplitanja možda bi i došlo do brutalnog gušenja ustanka, to je vrlo vjerojatno. Teško bi bilo očekivati da će vlast pod vodstvom Gaddafija imati sluha za pobunjenike ili da će s njima pregovarati. No, s druge strane, do pobune vjerojatno ne bi niti došlo da se Zapad nije uključio, odnosno dao "zeleno svjetlo" za njen početak u Bengaziju na istoku Libije.
Tzv. "Arapsko proljeće" buknulo je krajem 2010. u Tunisu i neposredno nakon toga i u Egiptu, a onda su se prosvjedi simultano proširili diljem sjeverne Afrike i cijelog Bliskog istoka. Nema nijedne zemlje ove regije da nije bila na veći ili manji način pogođena ovim fenomenom. No, baš ta spontana, simultana i lančana reakcija otkrivala je nekontrolirani karakter inicijalnog Arapskog proljeća.
U slučaju Libije to se uopće nije desilo na takav način. "Prosvjedi" u Bengaziju kao prvo nisu bili prosvjedi već su prvog dana bili oružana pobuna. Kao drugo, nemiri nisu izbili simultano s ostatkom regije, već gotovo dva mjeseca kasnije.
Ulazak stranih NATO snaga na stranu pobunjenika stvorio je još daleko veći kaos nego su lokalne sukobljene strane ikada mogle stvoriti. Libijska vojska je poražena, Gaddafi je ubijen, ali Libija je ostala u potpunom kaosu koji se od onda povećava iz godine u godinu.
Danas upravo iz Libije dolazi najveći broj ilegalnih imigranata i zanimljivo je da se malo tko zapita zašto, kao da se njeguje nekakva kolektivna europska amnezija o događajima od prije svega 4 godine.
No, sada se događaju neke nove zanimljive stvari. Izgleda kako EU koristi novonastalu situaciju oko imigranata te želi pokrenuti vojne operacije, navodno kako bi "pomogli", ali iza svega se kriju neki drugi motivi.
EU uskoro planira odobriti operaciju kojoj bi cilj trebao biti "rješavanje izbjegličkog problema", no riječ je o vojnoj operaciji. Misija uključuje uništavanje brodova kojima operiraju krijumčari. Vojna operacija odobravala bi uništavanje brodova i u libijskim i u međunarodnim vodama. Dakako, takvu operaciju moralo bi odobriti UN Vijeće Sigurnosti, no vjerojatno i hoće mada se Rusija donekle protivi takvoj operaciji.
No, što se stvarno krije iza operacije EUNAVFOR-a (EU mornarica, "European Union Naval Force")? List The Guardian objavio je izvještaj o dokumentu u kojem je na 19 stranica opisana strategija ove operacije (dokument je "procurio" do uredništva ovog britanskog lista). Unutra se spominje i mogućnost korištenja kopnenih snaga "ukoliko bude potrebno".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
