Kada pogledamo kartu šireg Bliskog Istoka iz perspektive vanjske politike, prve asocijacije su, nažalost - sukobi, tenzije, sile koje aktivno rade na širenju svog interesa, religijska netrpeljivost, državni udari, narodne pobune, inscenirane pobune, osovine agresije, osovine otpora, okupacije, ostaci Hladnog rata, ostaci kolonijalizma, šahovska ploča imperijalizma...
O svim tim zemljama stalno čitamo jer su iste stalno na ovaj ili onaj način fokus ovih sukoba i tenzija. Sjeverna Afrika je posrnula u kaos, u prvom redu Libija, no sukobe i napade ekstremista imamo i u Tunisu, Alžiru, naročito u Egiptu na prostoru Sinaja. Izrael i Gaza su se nedavno žestoko sukobili, u Zapadnoj Obali vrije novi palestinski ustanak. U Libanonu jačaju ekstremne frakcije kao direktna posljedica strašnog rata u Siriji. Jordan u panici gleda prema iračkoj granici i kada bi teroristi iz ISIL-a mogli početi prelaziti.
Saudijska Arabija ima stalnu pobunu niskog intenziteta na svojem istoku, dok u isto vrijeme destabilizira širu regiju direktnom podrškom za militante od kojih, paradoksalno, u isto vrijeme strahuje. O Iraku i Afganistanu ne trebamo ništa ni govoriti. Iran je pak stalno na oprezu od svih rivala i neprijatelja, a i duboko je upleten u sukobe cijele regije, naročito u Siriji, ali i u Iraku kao i u Libanonu gdje je povezan s Hezbollahom.
Manje zaljevske monarhije sa svojim velikim bogatstvom samo su naizgled relativno mirnije, no njihov angažman u nemirima diljem Bliskog Istoka itekako je značajan. Katar ima ogromne ambicije u regiji, ali ga sprječavaju lokalni rivali kao što su Saudijska Arabija, ali i Ujedinjeni Arapski Emirati. Bahrain ima konstantnu pobunu većinskih šijita kontra sunitske monarhije. Na prostorima Jemena traju žestoki sukobi između nekoliko frakcija, od šijitskih pobunjenika, vladinih snaga do Al-Qaede.
Drugim riječima, sve zemlje Bliskog Istoka gotovo svakodnevno pune stupce negativnih vijesti, pa čak do te granice da je šira svjetska javnost na neki način postala imuna na sve te strahote. "14 mrtvih u eksplozije auto bombe" u Bagdadu / Kabulu / Damasku / Bejrutu / Bengaziju, za mnoge je postalo gotovo "normalno".
Bliski istok i šira regijaNo, na ovom prostoru postoji jedna zemlja o kojoj nikada ne čitamo, što je - u kontekstu Bliskog Istoka - izuzetno pozitivna stvar po nju. Ono što je posebno fascinantno kod toga je činjenica da se uopće ne radi o nekakvoj "maloj" zemlji, već geostrateški izuzetno važnoj zemlji. Ta zemlja, zaista oaza mira na Bliskom Istoku, zove se Oman.
Gustoća naseljenosti u OmanuSultanat Oman nalazi se na jugoistočnoj obali Arapskog poluotoka, na strateški ključnom mjestu, na samom ulazu u Perzijski Zaljev. Ima kopnenu granicu s UAE-om, Saudijskom Arabijom i Jemenom, a morsku granicu s Iranom i Pakistanom.
Imajući u vidu njen položaj, kao i njene susjede, zaista je pravo čudo da češće ne slušamo o Omanu, zemlji koja bi prema "logici" ove regije trebala biti prožeta kaosom, sukobima, prevratima, borbama za utjecaj itd. Ali ne, ništa od navedenog ne pronalazimo u Omanu. Kako je to moguće? Koja je njihova tajna? Da li su otkrili nekakvu ravnotežu između velikih sila? Koji faktori omogućavaju Omanu da bude oaza mira u kaosu koji ih okružuje? Igra li religija ulogu? I možda najvažnije pitanje - može li Oman biti primjer za cijelu regiju?
Oman na kartiNa sva ova pitanja pokušati ćemo dati što konkretnije odgovore, no, prvo se moramo vratiti u povijest.
Povijest Omana i Ibadizam
Ovoj prostor nastanjen je još od davnina, neki smatraju kako su prvi ljudi prešli iz Afrike na prostor današnjeg Arapskog poluotoka, koji je tada, prije više tisuća godina, izgledao poprilično drugačije, uz puno češće padaline i bujnu vegetaciju.
Prije nekoliko milenija arapska plemena stižu na ovaj prostor, kao i stanovnici s prostora današnjeg Irana. Oman je prihvatio Islam u sedmom stoljeću među prvim zemljama, još za vrijeme života proroka Muhameda.
No, kada govorimo o religiji u Omanu, tu već dolazimo i do jednog od ključnih razloga zašto je Oman možda danas toliko drugačiji od ostatka Bliskog Istoka. Naime, za razliku od svih drugih zemalja regije - koje su većinski ili sunitske ili šijitske - Oman je nešto drugo, dominantna denominacija Islama u Omanu je Ibadizam, ili Ibadi, koji prethodi i Sunite i Šijite. Vjeruje se kako je Ibadizam nastao oko 20 godina nakon smrti proroka Muhameda.
Islam u zemljama svijeta: zelena boja označava sunite, crvena šijite, a plava (jedino Oman) ibadi granu IslamaUnatoč činjenici da se Ibadi sekta u javnom i privatnom životu poprilično striktno pridržava šerijatskog prava, Ibadizam mnogi smatraju iznimno umjerenom i tolerantnom granom Islama, a sukobi kojima inače svjedočimo između Sunita i Šijita svakako pojačavaju taj dojam. Oman je danas jedina zemlja u kojoj je većinska religijska sekta Ibadizam i po tome se razlikuju od svih drugih većinski muslimanskih zemalja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
