Bliski istok je kontinuirana priča o ratu, nešto rjeđem miru, geopolitici, regionalnim rivalstvima i ratovima putem posrednika. Zašto je toliko u fokusu? Ratovi i sukobi vode se diljem svijeta, no Bliski istok prati se s posebnom pozornošću s razlogom. Odgovoriti na to pitanje može se na dva načina - ili iznimno dugačkim pojašnjenjima, koja bi mogla obuhvatiti tomove knjiga, ili samo jednom riječju: nafta.
Nije nikakva novost da se zbog nafte vode ratovi na Bliskom istoku već desetljećima, no upravo ta nafta, i sukobi oko nje, mogu poremetiti cjelokupno funkcioniranje ostatka svijeta. Svaki poremećaj u izvozu, proizvodnji i opskrbi naftom odmah rezultira brojnim poremećajima koji se osjećaju svugdje, od Rusije, Kine, Japana, SAD-a do Europe.
Drugim riječima, razvijeni svijet iznimno ovisi o Bliskom istoku. No, tu nastupa paradoks. Naime, ako je stabilnost naftnog tržišta toliko važna za normalno funkcioniranje ostatka svijeta, zar ne bi onda tom svijetu, ekonomski najrazvijenijem dijelu, bilo u interesu da ovaj prostor nastoji održati što je moguće mirnijim? Logika to nalaže, ali stvarnost nam pokazuje kako upravo velike sile često potiču, rasplamsavaju, pa i direktno sudjeluju, u sukobima na Bliskom istoku.
Zašto je to tako? Jednostavno, svijet koji postoji izvan naftom bogatog Bliskog istoka nije ujedinjen, tzv. "Novi svjetski poredak" nije stupio na snagu i vjerojatno tako skoro niti neće. To znači da postoje brojna rivalstva kojima ponekad odgovara mir, ponekad rat, a teško je često predvidjeti za koju će se opciju odlučiti.
Primjerice, sukobi na Bliskom istoku mogu nanositi popriličnu štetu velikim uvoznicima nafte, ako nafta zbog ratova i nesigurnosti poskupi. No, ni tu nema logike, a uskoro ćemo objasniti i zašto. Naime, Bliski istok se sada nedvojbeno nalazi u trenutku najbrojnijih sukoba u jako dugom nizu godina. Ipak, aktualno stanje pogoduje uvoznicima nafte, recimo Kini koja ima velike apetite, dok šteti Rusiji, pa možda čak i planovima SAD-a koji je želio "revolucionirati" tržište svojom naftom iz škriljca.
Uzrok ovim brojnim paradoksima je jedna zemlja, Saudijska Arabija. Naime, riječ je o zemlji s ogromnim naftnim bogatstvima. Jednoj od tri najvećih proizvođača nafte na svijetu (druge dvije su Rusija i SAD) s proizvodnjom između 9 i 10 milijuna barela nafte po danu.
No, što je još možda i važnije od proizvodnje, Saudijska Arabija ima ogromne zalihe, dok drugi veliki proizvođači nemaju. Jedina zemlja koja ima još veće dokazane zalihe od Saudijske Arabije (268,350 milijuna barela) je Venezuela (298,350 milijuna barela).
Rusija i SAD imaju "samo" 80,000 milijuna barela, odnosno 30,000 milijuna barela. Kao zanimljivost spomenimo kako je sudijski glavni rival u regiji, Iran, otprilike na 50% njihovih kapaciteta po obje stavke - po proizvodnji i dokazanim zalihama.
Sukobi izbijaju oko Saudijske Arabije, skoro svugdje oko nje. Veliki rat se vodi u Siriji, Irak je u ratu već 15-ak godina, Iranu je do nedavno ozbiljno prijetio američko-izraelski vojni napad (sada samo izraelski), novi rat izbio je u Jemenu. Šira regija također je puna sukoba - Afganistan, Pakistan, Libija, Somalija... Pitanje je dana kada bi rat mogao izbiti i u Libanonu, Egiptu i Jordanu.
Na stabilnost, odnosno nestabilnost, svih ovih zemalja snažno utječu i vanjski interesi. No, jednu zemlju se nitko, baš nitko, ne usudi dirati - Saudijsku Arabiju. Čak ni moćni SAD, kada je izveden teroristički napad na njih 11. rujna 2001., koji je imao brojne poveznice sa Saudijskom Arabijom, nije se usudio suprostaviti se Rijadu, već su napali Afganistan i Irak.
Nitko ne dira Saudijsku Arabiju, niti će je dirati - mada govorimo o zemlji koja odrubljuje glave "nevjernicima", preljubnicima, homoseksualcima i kome god poželi - čak ni glasne organizacije za ljudska prava neće je često spominjati.
Dakako, postoji dobar razlog zbog kojeg se Saudijskoj Arabiji "gleda kroz prste", a njena često destruktivna vanjska politika, koja uključuje i usmjeravanje ekstremizma, tolerira se na međunarodnoj razini. Ovih dana u SAD-u se vodi debata po pitanju treba li jednu Kubu skinuti s popisa "zemalja koje sponzoriraju terorizam", zemlju koja nema nikakve veze s nikakvim terorizmom, dok se Saudijska Arabija - zemlja iz koje je proizašao napad na New York 2001. - smatra čak i "saveznikom u borbi protiv terorizma" (!). Do tuda seže taj paradoks.
Razlog je taj što bi svaki poremećaj unutar Saudijske Arabije mogao toliko silno prodrmati globalno tržište, da bi mogle uslijediti nesagledive negativne posljedice - a u svijetu kojim dominira visoki stadij financijskog (čitaj: spekulativnog) kapitalizma, takvi poremećaji mogli bi možda rušiti i velike ekonomije. Potencijalnu lančanu reakciju nitko ne želi vidjeti i zato se Saudijsku Arabiju neće dirati.
Znači li to da je svijet posve siguran od ovakvih poremećaja, od nestabilnosti u Saudijskoj Arabiji? Nije, jer jedini konkretan faktor nestabilnosti po Saudijsku Arabiju postoji unutar nje, a zove se Istočna Provincija.
Riječ je o, kako i samo ime govori, o velikoj provinciji na istoku Saudijske Arabije. Provinciji u kojoj se nalaze najveće saudijske naftne zalihe, najveće rafinerije i druga naftna infrastruktura. Rijad i ostali dijelovi zemlje zapravo su u tom kontekstu nestabilnosti gotovo pa nebitni, ali da se ovdje nešto desi, to bi bilo itekako opasno. No, zašto bi se nešto desilo u Istočnoj Provinciji. Većina saudijskih šijita živi upravo u naftoj nezamislivo bogatoj Istočnoj Provinciji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
