Prosvjedi u Rumunjskoj i dalje traju, jučer se prosvjedovalo u Bukureštu i u 40 drugih gradova diljem zemlje. Narod na ulicama traži ostavku predsjednika Traian Basescu-a i odbacuju mjere štednje koje je uvela vlada.
Prosvjednici također ističu korupciju koja je postala temeljita i sistematska.
Oko 1000 ljudi okupilo se jučer u Bukureštu. Na niskim temperaturama uzvikivali su "sloboda!" noseći transparenti na kojima je stajalo "Glad i siromaštvo su zavladali Rumunjskom!"
Rumunjska nije dio eurozone (valuta je rumunjski lej), ali je ušla u Europsku Uniju 1.1.2007. Trenutačno je najsiromašnija članica EU. Rumunjska ekonomija se smanjila za 7% 2009. kada je zemlju pogodila kriza.
Danas zemlji hitno treba "paket spasa" od MMF-a jer država više nije u stanju isplatiti plaće zaposlenicima u javnom sektoru.
To znači da je izvjesno kako će Rumunjska potonuti još dublje u kreditni odnos s MMF-om, a već sada je najzaduženija zemlja pri MMF-u (vidi sekciju teksta: Gdje MMF nabavlja novac?).
Kako to već i biva u slučajevima kada je zemlja prisiljena uzimati kredit od MMF - organizacija ima posebne uvjete za izdavanje kredita. Da bi dobili financijsku pomoć, rumunjska vlada je morala (po naputku MMF-a) uvesti stroge mjere štednje i smanjiti plaće u javnom sektoru za čak 25%.
Mjere su rigorozne - mnogi ekonomisti i analitičari osvrnuli su se na radikalne pro-MMF poteze rumunjske vlade.
Andreas Treichl, predsjednik austrijske Erste Grupe komentirao je: "Mjere štednje u Rumunjskoj su brutalne i nezamislive u jednoj zapadnoeuropskoj zemlji".
Službene vlasti navele su kako je od petak na ulice gradova izišlo oko 13,000 prosvjednika. Policija navodi kako je privedeno 247 osoba. Francuski list Le Monde piše kako su, unatoč relativno malom broju prosvjednika, ulični prosvjedi doslovno šokirali zemlju za koju se smatralo da je potonula duboko u apatiju.
"Bila je to eksplozija gnjeva", navodi rumunjski novinar Vlad Ursulean za msnbc.com - "Cinizam je jednostavno nestao".
Ursulean je svjedočio sukobu s policijom ove nedjelje, navodi kako je policija reagirala suzavcem i palicama, dok su prosvjednici uzvratili kamenjem. Oko 59 osoba je ozlijeđeno samo u tom sukobu.
Vlasti su za nerede i sukobe promptno osudile nogometne navijačke skupine koje su se navodno "infiltrirale" među prosvjednika. No, Vlad Ursulean navodi kako to uopće nije točno i kako je među prosvjednicima vladao veliki diverzitet.
Zanimljivo je iz konteksta izvući detalje koji govore o donedavnoj "apatiji" i činjenici da su ulični prosvjedi "šokirali" zemlju - zvuči jako poznato.
Upravo tako, prosvjedi u Bukureštu neodoljivo podsjećaju na prosvjede u Zagrebu prije točno godinu dana.
Baš kao i u glavnom gradu Rumunjske i kod nas su prosvjedi "buknuli" niotkuda. Počeli su relativno agresivno. Autoriteti su za nasilje gotovo istog dana optužili "navijačke" skupine, unatoč činjenici da to nije bila istina.
Idućih dana prosvjedi su se nastavili, ali momentum je ubrzo splasnuo da bi se cjeli spontani izljev bijesa sistematski podredio pojedinim opskurnim skupinama i pojedincima, što je naglo dovelo do povlačenja građana s ulica.
Biti će zanimljivo pratiti razvoj situacije u Rumunjskoj i uočiti hoće li se možda identičan slijed događaja razviti i tamo.
Generalne sličnosti između Rumunjske i Hrvatske su goleme, koliko god to neki nastojali opovrgnuti. Oba naroda su "apatična" i - potpuno opravdano - vjeruju kako je zemlja prožeta apsolutnom korupcijom.
Sukladno tome široke narodne mase više ne vjeruju nikome - ni vladi, ni institucijama, ali ni sindikatima, a još manje potencijalnim "kolovođama" uličnih prosvjeda.
To se ni ne bi trebalo nazivati "apatijom", već "zdravim razumom" - koliko god neki pokušavali tvrditi kako je narod naivan i povodljiv, istina je daleko drugačija.
Stanovnici Hrvatske, Rumunjske, Mađarske i brojnih drugih zemalja u ovoj "široj" regiji danas razmišljaju jako trezveno i konkretno.
Nakon 20 godina opadanja životnog standarda, čak i najnaivniji među naivnima danas razmišljaju kritički.
Upravo zbog toga pozivi poput "stavimo šator nasred trga i nazovimo se Occupy Zagreb" (ili Occupy Bukurešt, Occupy Beograd, Occupy Budimpešta...) ne dolaze do širokih masa.
Mladi i stari, zaposleni i nezaposleni, nisu pretjerano zainteresirani za aktivizam, a pogotovo ne za akcije koje za cilj imaju kozmetičke promjene u sklopu aktualnog poretka.
Sukladno tome, tko god izrazi ambiciju da bi želio "voditi" takav narod u neke nove promjene, jako će se razočarati.
Ako ikada dođe do većih pobuna na ovim prostorima, onda će to biti nešto nalik na Tunis ili Egipat - bez konkretnog vodstva na ulicama će se naći studenti, radnici, penzioneri i sve ostale skupine građana.
Povod će biti nekakva manja ili veća gesta, novi zakon ili nova afera - slučajna iskra koja će zapaliti buktinju.
Pritom se ne može isključiti šire regionalno previranje, podsjetimo se - Egipat se desio pod direktnim utjecajem Tunisa.
Nažalost, u nedostatku konkretne ideje, u tim zemljama su opću narodnu pobunu iskoristili radikali i vojna hunta. Ako se desi, već potiho najavljivano, "europsko proljeće" - ono mora pokušati zaobići sve zamke u koje je naivno upao arapski svijet.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
