Zapadni i arapski saveznici, okupljeni u tzv. anti-Assad koaliciju, do sada su negirali činjenicu da milijuni ljudi u Siriji podržavaju predsjednika Bashar al-Assada, negirali su referendum kojim je sirijski narod odlučio da želi uvođenje višestranačke demokracije, negirali su prve višestranačke parlamentarne izbore na koje se odazvalo preko 50% populacije - stoga je i za očekivati da će u potpunosti odbaciti i rezultate istrage po pitanju masakra u Houli koju su provele sirijske vlasti.
Iz njihove perspektive odbacivanje je jedini logični korak - pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da su kao jedinog krivca za pokolj upravo optužili te iste vlasti.
Masakr u Houli, sirijskom naselju između gradova Homs i Hama, svakako je strašan i brutalan čin, no, sama brutalnost ne smije biti razlog da bi se optužbe donosile stihijski i bez adekvatnih dokaza - ipak, upravo to su napravili predstavnici zapadnih zemalja, od britanskog ministra vanjskih poslova do francuskog predsjednika.
Podsjetimo - nakon inicijalnih video snimaka ubijenih civila, mahom žena i djece, prvo se optužilo sirijsku vojsku za masakr. Rečeno je kako su civili stradali od artiljerijske paljbe na Houlu. Ipak, već idući dan stručnjaci i pripadnici UN misije na terenu, potvrdili su kako artiljerija nije mogla prouzročiti ovakva stradavanja - civili su ubijani iz neposredne blizine, vatrenim oružjem i drugim predmetima.
Unatoč tim saznanjima, krivnja je i dalje ostala na sirijskim vlastima. Kako je to moguće? Zato jer tada u cijelu medijsku priču ulazi tzv. "Shabiha" skupina - navodna militantna organizacija odana vlastima predsjednika Assada.
U reportaži BBC-a se navodi kako su Shabiha nešto kao mafijaška organizacija koja operira gradovima uzduž mediteranske obale, bave se utjerivanjem dugova, reketom, prodajom droge i sl. Organizacija je nastala 70-ih godina.
Ističe se detalj kako su 90-ih izbijali sukobi između vlasti i Shabihe u gradu Latakia. Hafez al-Assad je tada naredio vraćanje "reda i mira" u Latakiu, navodno je taj zadatak trebao obaviti upravo aktualni predsjednik Bashar.
Navodi se kako su pripadnici Shabihe svi redom članovi sekte Alawita, kojima pripada i sam predsjednik Assad. Ako Shabiha zaista jest skupina koja se bavi organiziranim kriminalom kao što je prodaja droge i sl, kako se navodi u istraživanju BBC-a, onda - baš kao i svaka druga kriminalna skupina - brine isključivo za svoju egzistenciju, a ne za političko stanje u zemlji.
Ipak, nakon što je postalo evidentno da sirijska vojska nije krivac za pokolj u Houli - unatoč činjenica da pojedine žrtve možda zaista i jesu stradale od granatiranja, to navodi i UN - u prvi plan guraju se upravo pripadnici Shabiha skupine. Prema novim navodima, alawitska Shabiha iz okolnih sela ušla je u Houlu i nemilosrdno likvidirala civile.
Zapadnih mediji navode kako imaju svjedoke koji tvrde upravo to, no, s druge strane sirijski mediji, uključujući i državnu TV, prenose sasvim drugačije iskaze svjedoka.
U ovakvoj situaciji moramo se zapitati - Cui bono?
Upletenost u masakr nad civilima je zadnja stvar na svijetu koju bi ova vlast trenutačno željela. Da se radi o otvorenom građanskom ratu, onda bi se čak i moglo spekulirati svašta, no, trenutačno imamo situaciju u kojoj sirijske vlasti moraju svaki potez donositi s najvećim mogućim oprezom jer im stalno prijeti udruženi vojni napad zapadnih sila.
Dati naredbu za ovakav čin bio bi najgluplji i najneodgovorniji potez u povijesti modernog državništva - doslovno bi širom otvorili vrata za moguću stranu invaziju. Nitko ne može ništa sa sigurnošću tvrditi u ovako kompleksnoj situaciji, no, ako ostavimo prostor logici - jednostavno nema nikakve logike da bi sirijske vlasti napravile nešto ovako i time dovele u opasnost vlastitu egzistenciju.
Ne budimo naivni, svaka vlast prije svega misli isključivo na sebe i na vlastitu samoodrživost - to su, nažalost, univerzalne "vrednote". Vodeća sirijska stranka Baath nije nikakva iznimka.
Zato su i pristali na referendum, zato su i pristali na parlamentarne izbore, zato su i pustili UN promatrače u zemlju (a prije toga i promatrače Arapske Lige).
Svi ti potezi napravljeni su u svrhu očuvanja vlasti, ali i zaštite zemlje od strane invazije. Da li bi sada, nakon više od godine dana borbe, sve uprskali monstruoznim činom kao što je pokolj žena i djece?
Zapadni mediji nastoje nas uvjeriti kako je Bashar al-Assad poremećeni zločinac koji se jedno jutro probudio s idejom "hajmo danas ubijati djecu i žene". Isto kao što je pukovnik Muammar Gaddafi navodno pripadnicima vojske davao viagru kako bi vršili masovna silovanja diljem zemlje.
Te teorije su toliko plitke, neutemeljene - toliko odudaraju od zdravog razuma i imaju elemente hollywoodskih horror filmova, da je jednostavno teško uzeti ih kao ozbiljne.
Ne treba ni glorificirati sirijske vlasti, nužno je sagledati činjenice, a činjenica je da se na terenu nalazi 300-injak pripadnika UN-ove mirovne misije. Kofi Annan, Robert Mood i svi glasnogovornici potvrdili su kako sirijske vlasti odlično surađuju s UN-om i kako imaju potpuni pristup svim lokacijama unutar Sirije. Ako uzmemo to u obzir, samo jedna stvar se nameće kao imperativ - UN mora provesti zasebnu istragu i utvrditi tko je kriv za ubojstva u Houli. To ne smije biti dužnost zapadnih medija.
Jer ono što gledamo ovih dana je zaista degutantno - ubijenom i masakriranom djecom se želi izvršiti pritisak, ne na Damask, nego na Moskvu - Rusiji se poručuju "za ove brutalne scene ste vi krivi !" i "još uvijek imate mogućnosti popraviti sve... samo nam dajte UN rezoluciju za napad".
Rusija odbacuje pritiske i navodi kako neće popustiti pred njima, unatoč činjenici da već sada pokazuje svoju slabost čim osjeća da "mora" kritizirati sirijske vlasti isključivo na temelju napisa u zapadnim medijima.
Ako hipotetički zamislimo da masakr u Houli jest djelo naoružanih plaćenika koji žele isprovocirati građanski rat i vojnu invaziju, onda se postavlja opasno pitanje - koliko je ovakvih incidenata potrebno da Moskva popusti? 3, 5, 10?
Stoga je od neizmjerne važnosti da se incident u Houli "istjera na čisto" - mora se što prije utvrditi tko je pravi krivac, koje osobe su počinile ovaj strašan zločin i - što je daleko važnije - po čijoj naredbi.
Naselje Houla je u rukama pobunjenika, zato i jest vojska raspoređena na položajima oko Houle i vrši granatiranja. Da, granatiranje je svakako povreda Kofi Annanovog mirovnog plana, tu nema dileme, no, zauzimanje naselja i gradova je također direktna povreda mirovnog plana. No, ako pobunjenici drže Houlu - kako se moglo dogoditi da navodna pro-Assad milicija upadne u naselje i izvrši pokolj takve magnitude? Govorimo o preko 100 ubijenih ljudi, iz neposredne blizine, takav strašan čin ne može se izvršiti u 5 minuta.
Odmah nakon pokolja sirijske vlasti su naredile istragu, zapad je istragu u startu odbacio, no Kofi Annan je osobno pohvalio inicijativu. Prvi rezultati objavljeni su danas na stranicama službene novinske agencije SANA. Istraga navodi da su poubijane obitelji čiji članovi nisu htjeli sudjelovati u oružanoj pobuni protiv sirijske vlasti.
Da li je to konačna istina o pokolju u Houli? Možda jest, ali i ona će morati biti dokazana od strane neke nezavisne istrage, vjerojatno od UN-a, kako bi mogla biti globalno vjerodostojna.
Ovdje dolazimo i do gorućeg pitanja - na čijoj je strani UN i da li je uopće na nečijoj strani? Formalno ne bi smio biti, no formalnosti i globalna politika nikada nisu išle ruku pod ruku. Ipak, mora se priznati da je UN-ova misija do sada bila više-manje korektna. Do sada su samo sirijski, ruski i neki drugi mediji tvrdili da su "aktivisti" zapravo naoružani pobunjenici, no, UN je potvrdio te navode u više navrata. Da nema UN-a na terenu, zapadni mediji bi i dalje pisali o mirnim, pro-demokratskim aktivistima, u to nema sumnje.
Nadalje, zapadne sile od samog početka žele potkopati i okončati UN mirovnu misiju - taj podatak nam možda i najviše govori o samoj misiji.
Nemojmo zaboraviti ni kako je došlo do formiranja UN misije - plan je donijet od strane Rusije, neposredno nakon prvog posjeta Sergej Lavrova Damasku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
