Prije točno 31 godina, pukovnik Muammar Gaddafi, vođa libijske "Zelene Revolucije", povodom proslave Međunarodnog praznika rada, Prvog maja, izdao je poseban proglas u kojem se obraća radnicima diljem svijeta.
Poruka odiše oslobodilačkom žestinom po kojoj je pokojni Gaddafi bio, i zasigurno će i ostati, upamćen diljem svijeta.
U poruci pronalazimo iskrenost na kakvu bi se teško odlučio bilo koji drugi revolucionarni vođa - umjesto da nastoji zacementirati svoju poziciju, Muammar Gaddafi otvoreno poručuje i libijskim radnicima - još nismo stigli do slobode. Otvoreno i bez imalo zadrške poziva ih da nastave revoluciju, da se promaknu u apsolutne gospodare zemlje i svega što je na njoj. Gaddafi nastavlja tamo gdje su drugi revolucionari stali, svojim pozivom na potpuno oslobođenje radničke klase promiče se u vođu čije su namjere neosporive.
Itekako svjestan aktualne situacije, ali i svih nedostataka koje donosi "samo" reforma, Gaddafi poziva libijske radnike na konačan obračun sa državnom buržoazijom - za koju zna da postoji, čak se ni ne trudi to sakriti.
Umjesto da se, kao brojni narodni vođe, uvuče u redove gornje klase, on zagovara njeno rušenje - poručuje libijskim radnicima da ne slave nikakve odredbe donijete od strane tzv. "narodnih vijeća", nikakvo povećanje plaće, nikakve beneficije - sve je to samo iluzija, jedina sreća je sloboda, a radnici slobodu mogu dostići samo onda kada u potpunosti postanu vlasnici vlastitog rada.
Unatoč činjenici da je od ovog proglasa prošlo točno 31 godina, on je i danas gotovo u potpunosti relevantan - možda čak i u većoj mjeri nego tih godina.
Snažne i neuništive poruke koje je Gaddafi ostavio iza sebe još jednom potvrđuju neuspjeh imperijalističke misije koja ga je, zajedno s domaćim izdajicama, brutalno likvidirala 20.10.2011.
U svom proglasu Gaddafi nas vraća na samu osnovu - esenciju radničkog oslobođenja koja je izgubljena tijekom raznih progresivnih i reformističkih pokušaja. Podsjeća nas da do istinske slobode nije moguće doći reformama, bez obzira kolike beneficije te reforme osiguravale. Njegova upozorenja nažalost su se ostvarila - u godinama koje su uslijedile radnici diljem svijeta su spoznali kako brzo mogu ostati bez svih beneficija, udjela u upravljanju i ostalih elemenata koji su im dati za vrijeme vladavine progresivnih pokreta.
Gaddafi u obraćanju radnicima Libije i svijeta poručuje istu osnovnu poruku koju im je uputio i Karl Marx 1848 - nitko vam neće dati ono što vam pripada, osim ako to ne uzmete sami, a pripada vam - sve.
Muammar Gaddafi: poruka radnicima diljem svijeta povodom Prvog maja
"Danas slavimo Prvi maj, Međunarodni dan radnika - ali pravi 'dan radnika' biti će onaj kada se svi radnici svijeta oslobode robovlasništva i kada postanu partneri, a ne zaposlenici koji rade za plaće. To će biti Međunarodni dan radničkog oslobođenja i zaista će zaslužiti da bude slavljen diljem svijeta.
Kakvo značenje ova proslava danas ima, kada se radnici u svakom djelu svijeta i dalje moraju pokoravati plaćama koje kontroliraju njihove živote i njihove slobode? Da li osoba zaista može imati slobodu ako je prisiljena robovati nekom drugome? Da li postoji ikakav smisao u životu čovjeka, ako su sve njegove materijalne i esencijalne potrebe, dnevna i mjesečna primanja, pa i život njegove djece - u rukama nekog drugog?
Sloboda čovjeka ne može biti kompletna sve dok on nije emancipiran od svih oblika izrabljivanja i pritiska, bez obzira iz kojih pravaca isti dolazili. Sloboda može nastupiti tek onda kada je pojedinac u potpunoj kontroli nad svim svojim potrebama, jer nikada neće moći biti slobodan sve dok je barem jedna od tih potreba u rukama nekog drugoga.
Prava revolucija eliminira sve forme izrabljivanja na kojima su izrabljivačka društva izgrađena, uključujući i libijsko društvo u ovom trenutku. Osnove eksploatacije koje libijskom stanovniku danas uskraćuju slobodu moraju biti uništene.
Braćo... revolucija nije vojni udar, niti preuzimanje političkih funkcija od jedne skupine kako biste ih predali drugoj, prava revolucija prokazuje osnove represije nad društvom i uklanja ih.
Ona napada bastion eksploatacije i uništava ga, to je prava revolucija.
Revolucija prokazuje represiju po pitanju kontrole sredstava proizvodnje, kao i nepoštene odnose među ljudima - revolucija uništava te odnose, samo to je prava revolucija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
