Radnička fronta: Osvrt na predsjedničke izbore
Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na netom završenim predsjedničkim izborima manje će biti povratak u političke devedesete, kako se boje (ili priželjkuju, zbog plivanja u poznatim okolnostima u kojima se kako-tako znaju snaći) neki komentatori, a sve zbog njezine radikalne predizborne retorike – on će puno više značiti još čvršće proatlantsko pozicioniranje Hrvatske u međunarodnim odnosima.
Ako se pitate zašto – trebate samo baciti pogled malo dalje prema istoku, prema Ukrajini i Rusiji. Kao visoka dužnosnica Sjevernoatlantskog vojnog saveza, koji tek ovih dana kani službeno napustiti, novoizabrana je predsjednica dobar dio svoje kampanje posvetila tzv. sustavu domovinske sigurnosti koji bi uključivao i uvođenje obaveznog vojnog roka na mjesec dana, u kojemu bi se ročna vojska obučavala za antiterorističko djelovanje. Taj svojevrsni domaći Patriot act koji Kolinda Grabar Kitarović najavljuje, kao hrvatsku inačicu buševske doktrine zvane "Rat protiv terorizma", hrvatsku bi poziciju mogao učvrstiti na mjestu zamjenika šerifa u regiji, čuvara istočnih granica jedne političke i vojne alijanse.
Iako je američka prisutnost u ovom dijelu Evrope ionako izrazito naglašena, a odranije je zacementirana transverzalom vojnih baza od Bondsteela na Kosovu, preko Tuzle u BiH, pa do Slunja, s novom bi hrvatskom predsjednicom ta hegemonija mogla biti još čvršća, a pozicija Hrvatske kao polukolonije i vojno-političkog protektorata SAD-a i Zapada, ako ne baš po uzoru na Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, onda dosta blizu tom "idealu" i još naglašenija. Remilitarizacija društva i politika paranoje koju najavljuje nova predsjednica mogli bi bitno doprinijeti i potencijalnom sumnjičenju brojnih „sumnjivih“ skupina u društvu, čime bi se društvo držalo u uvjetima redovnog izvanrednog stanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
