Nezavisna agencija Euromonitor International, poznata po strateškom istraživanju potrošačkih tržišta, prije nekog vremena objavila je izvještaj u kojemu se navodi da će do 2020. Rusija, Indija i Kina ući u prvih 5 najvećih svjetskih ekonomija (Rusija trenutno zauzima šesto mjesto na toj ljestvici).
Intenzivan ekonomski rast u ovim zemljama, iako se ostvaruje uz određene poteškoće, utjecat će na svjetski poredak. U globaliziranom svijetu poslije Hladnog rata, gdje ekonomska moć ima prevlast nad vojnom snagom i političkim stavovima, razvojni primjer trokuta Rusija-Indija-Kina imat će dugoročne implikacije na cijeli svijet. Prema spomenutom izvještaju, "do 2020, tri [Rusija, Indija i Kina] od pet najvećih svjetskih ekonomija bit će zemlje u razvoju, s udjelom od 30,4% u globalnom BDP-u, uzimajući u obzir paritet kupovne moći (PKM)".
Izvještaj sadrži podatak da je Indija po PKM-u nadmašila Japan još 2011. Dok u slučaju Indije ekonomski rast potiču rast potrošačkog tržišta i infrastrukturna ulaganja, ali i uspon srednje klase, u Rusiji ekonomski razvoj (za sada) generiraju njezini energetski resursi. U izvještaju stoji i da će Kina do 2020. biti najveća svjetska ekonomija s 19% udjela u globalnom BDP-u. Ruska ekonomija će ekonomiju Njemačke prestići do 2016. godine. Kasnije će se Kina, prema istom izvještaju, morati suočiti s povećanim troškovima rada, problemima zagađenja životne sredine, mogućim "efektom mjehura" na tržištu nekretnina, kao i ubrzanim "starenjem populacije".
Na sličan način i ekonomski rast Indije i Rusije suočit će se s nuspojavama koje će ove dvije zemlje morati savladati. Ali, posve je prirodno da intenzivan ekonomski razvoj ima posljedice s kojima se treba uhvatiti u koštac. Međutim, to nije nešto o čemu treba brinuti u bližoj budućnosti.
Ono što treba ponovo naglasiti jest da će ove tri zemlje biti među prvih pet najjačih svjetskih ekonomija, dok će preostala dva mjesta zauzeti SAD i Japan. U izvještaju se dalje navodi: "Supersile među ekonomijama u razvoju, posebno zemlje BRICS-a, preuzimaju pozicije razvijenih ekonomija. Ovaj proces dodatno je ubrzan globalnom ekonomskom krizom 2008-2009". Izvještaj predviđa i da će "ove promjene utjecati na globalnu politiku, poslovna okruženja i protok investicija", dok će "porast značaja potrošačkih tržišta u zemljama u razvoju rasti u skladu sa širenjem srednje klase".
Pretvaranje ekonomske u političku moć
S obzirom na ubrzani ekonomski rast u navedene tri zemlje, one trebaju koordinirati svoje pozicije i razriješiti nesuglasice kako bi preuzele značajniju ulogu na međunarodnoj sceni. Rusija i Indija zaključile su sporazum o strateškom partnerstvu, ali to partnerstvo nije čvrsto u području ekonomije. Ovo je predsjednik Indije istaknuo tijekom posjete delegacije ruskih poslanika New Delhiju. Indijski predsjednik izjavio je i da Rusija i Indija rade na uhodavanju političkih mehanizama kako bi udvostručile količinu trgovinske razmjene na 20 milijardi dolara do 2020. godine.
Također, potrebno je izmijeniti karakter bilateralnih ekonomskih odnosa, jer su oni do sada ostvarivani pretežito u vojnoj domeni, a potrebno ih je razviti i u drugim područjima. Preuveličana je tvrdnja da su međusobni ekonomski odnosi dviju zemalja isključivo zasnovani na trgovini oružjem. Suradnja se mora proširiti i na druge sektore poput energetike, infrastrukture i robe široke potrošnje. U tom kontekstu, najava da će Rusija i Indija surađivati u lansiranju indijske orbitalne stanice Chandrayaan-2 radi zajedničkog proučavanja Mjeseca predstavlja odličan primjer na paleti različitih mogućnosti.
Također, posebnu pažnju treba posvetiti i vezama među narodima. U odnosima Indije i Kine postoji suprotan problem. Iako ove dvije zemlje imaju razvijene trgovinske odnose, političke i kulturne relacije nisu na odgovarajućoj razini, što treba ispraviti.
Tri velike ekonomije u snažnom zamahu imaju potencijal utjecati na donošenje odluka na globalnoj razini. Ovdje se postavlja pitanje: u kojoj mjeri njihovi lideri vide ovu situaciju kao povoljnu i koliko tri zemlje međusobno koordiniraju svoje poteze? Ima nekih pozitivnih naznaka u tom smislu. Potvrdu za to predstavlja nedavni susret lidera tri države u Moskvi. Tada se razgovaralo o problemu Afganistana i izražen je zajednički stav da ta zemlja ne treba potonuti u kaos i ekstremizam.
Sve tri zemlje imaju značajne interese u Afganistanu i zabrinute su zbog mogućnosti širenja ekstremizma van njegovih granica. Situacija je tamo vrlo neizvjesna, jer nema naznaka da će zemlja očuvati stabilnost kada Međunarodne snage za sigurnosnu pomoć, koje predvodi NATO, napuste njezin teritorij. Podrška koju uživaju Talibani i podrivanje režima predsjednika Karzaija izaziva strah od povratka talibanskog režima, što ni jednoj od tri zemlje ne odgovara. Ne samo što im je stalo do mira i stabilnosti Afganistana, već i do ekonomskog razvoja te države. Afganistan se nalazi u susjedstvu Pakistana, Kine i Centralne Azije - područjima koja se nalaze u interesnoj sferi i Rusije i Indije, i to dodatno pojačava važnost mira i ekonomskog razvoja svih ovih zemalja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
